Ono što ostaje su uspomene. Uspomene ne prestaju odlaskom voljenih, zauvijek su tu i uvijek ih možemo izvući. Možemo roštati po njima, izvlačiti ono što nas je nasmijavalo, osjetiti zagrljaj, kao da je tu i sada. I je, samo ne u fizičkom obliku. Priča o Anji i Lani ne prestaje, nastavlja se kroz sve što su imale u životu.

U drugom dijelu svoje priče, Anja progovara o zdravstvenom sustavu, kakav je i kakav bi trebao biti. Treba li osoba koja je na kraju svog puta biti prepuštena sebi i najbližima ili bi, ma kakva odluka samog pacijenta bila, u najtežim trenucima taj isti sustav trebao biti okrenut pacijentu? Treba li biti humaniji? I taj kraj borbe s rakom treba biti dostojanstven, kako Anja kaže.

Anja, divna mlada žena koja je zbog sebe i zbog drugih odlučila ispričati svoju priču. Kako sama kaže “Ako nekome mogu pomoći, bit ću sretna”. Anjina sestra Lana (34) borila se s adenokarcinomom debelog crijeva godinu i pol. Pročitajte što Anja ima za reći o putu od dijagnoze do Laninog odlaska.

Karcinom in situ predstavlja ranu fazu bolesti u kojoj se maligne stanice zadržavaju unutar mliječnih kanalića ili lobula, bez širenja na okolno tkivo. Ova faza često prolazi neprimijećeno, bez izraženih simptoma te se najčešće otkriva tijekom redovnih mamografskih pregleda. Rano otkrivanje i pravovremeno liječenje karcinoma in situ igra ključnu ulogu u smanjenju rizika od razvoja invazivnog raka

Netko je odlučio da si ti ta koja je dobila “poklon” zvan rak, karcinom, podstanar, nešto što ne treba biti tu…može dalje po osobnom izboru. Ali što dalje, što s tim saznanjem? Sjesti i čekati da te netko uzme za ručicu i povede? Ne, krojači svoje sreće, svoga života ne čekaju. Krojači svoje sreće kreću dalje, hrabro u borbu.

U mjesecu smo listopadu koji je posvećen borbi protiv raka dojke, osvještavanju ove bolesti, pomoći oboljelima i sjećanju na sve Lavice koje nisu među nama. Iako je od nastanka ovog teksta prošlo više od godinu i pol, njegova vrijednost nije nimalo manja, dapače. Sonja je primjer svega onoga što "ružičasti listopad" predstavlja. Pročitajte što Sonja kaže o tome kako iz nečeg lošeg stvoriti dobro za sebe i sve one koji se nađu licem u lice s ovom bolesti.

Kada se borite, koliko se bori Tajma i ne odustajete od ničega, ni od sebe, niti od drugih, govori o veličini i snazi jedne žene “u zemlji rakova”. Godine metastaza, kemoterapija i borbe za život. Jedno od najtoplijih ljudskih bića, koje vesla uzvodno punom snagom protiv bolesti, a ima volju brinuti o drugima. Čisto srce, velika duša, sve začinjeno s puno humora, to je Tajma.

Smijem li sad vrištati, mogu li se baciti kao dijete na sred tramvaja i plakati??? Onda odvalim sama sebi jedan sočni šamar u mislima. Boriš se deset godina, preživjela si već puno toga, neće te jedan mali rak srediti, nego ti njega.

Svaki roditelj je “slab” na svoje dijete i pokušava ga zaštititi na sve moguće načine od loših situacija. Priroda je tako posložila stvari, brinemo se za naš podmladak i to je u redu. No, trebamo li ih zaista zaštititi od svega lošeg što se u životu događa?!