Rak jajnika – Rani simptomi, uzroci i kako na vrijeme reagirati

Što su jajnici i koja je njihova uloga u organizmu?

Jajnici su važni organi u ženskom reproduktivnom sustavu. Smješteni sa svake strane maternice, jajnici proizvode jajne stanice i glavni su izvor ženskih spolnih hormona, poput estrogena i progesterona.

Jajnici su oblika badema i veličine oko tri do pet centimetara. Osim što svakog mjeseca otpuštaju jajnu stanicu, jajnici reguliraju menstrualni ciklus, a hormoni koji proizvode utječu na plodnost, raspoloženje, koštanu masu i zdravlje kože.

Jajnici se sastoje od tri vrste stanica, a svaka od njih može postati izvor tumora:

- Epitelni tumori – nastaju u stanicama koje prekrivaju vanjsku površinu jajnika. Većina tumora jajnika pripada ovoj skupini.

- Tumori zametnih stanica – razvijaju se u stanicama koje proizvode jajne stanice (jajašca).

- Stromalni tumori – nastaju u strukturnim stanicama koje podržavaju jajnik i proizvode ženske spolne hormone.

Neki od tih tumora su benigni, što znači da se ne šire izvan jajnika. Međutim, maligni (kancerogeni) tumori ili granični tumori (koji imaju nizak maligni potencijal) mogu metastazirati na druge dijelove tijela.

‍

Vrste tumora jajnika

Tumori jajnika razlikuju se po vrsti stanica iz kojih nastaju, a to je važno za postavljanje dijagnoze, planiranje liječenja i procjenu prognoze.

Epitelni tumori jajnika

Oko 85 % svih karcinoma jajnika čine epitelni tumori, koji nastaju iz stanica koje oblažu vanjsku površinu jajnika. Ove stanice imaju različite karakteristike koje omogućuju razvrstavanje u nekoliko tipova:

- Serozni karcinom – najčešći tip, može biti visokog ili niskog stupnja zloćudnosti. Serozni karcinomi visokog stupnja najčešće se dijagnosticiraju u uznapredovaloj fazi bolesti.

- Mucinozni karcinom – rjeđi tip raka jajnika.

- Endometrioidni karcinom – često se povezuje s endometriozom.

- Karcinom bistrih stanica – rijedak, ali može biti otporan na standardnu kemoterapiju.

Epitelni karcinomi ocjenjuju se prema tome koliko tumorske stanice nalikuju zdravom tkivu (histološki stupanj), brzini njihova rasta i odgovoru na liječenje.

Tumori zametnih stanica jajnika

Tumori koji nastaju iz zametnih stanica jajnika čine manje od dva posto svih karcinoma jajnika. Iako većina ovih tumora nije zloćudna, neki mogu biti maligni i zahtijevati kombinirano liječenje.

Dobra vijest je da su tumori zametnih stanica jajnika često izlječivi, čak i kada su otkriveni u poodmakloj fazi. Najčešće se javljaju kod djevojaka i mlađih žena, a liječenje uključuje kirurški zahvat i, prema potrebi, kemoterapiju.

Najčešći podtipovi tumora zametnih stanca su:

- Teratomi

Dvije su osnovne vrste:

o Zreli teratomi – benigni tumori koji se često nazivaju dermoidne ciste.

o Nezreli teratomi – rijetka, zloćudna varijanta koja sadrži primitivne stanice slične fetalnom tkivu. Češće se javljaju kod adolescentica i mladih žena. Tumori ograničeni na jajnik uklanjaju se operacijom, dok se prošireni oblici liječe i kemoterapijom.

- Disgerminomi

Najčešći maligni tumor zametnih stanica. Sporo rastu i rijetko se brzo šire. I kada su prošireni, vrlo dobro reagiraju na kirurško liječenje, kemoterapiju ili zračenje, s visokom stopom preživljenja (preko 90 %).

- Tumor žumanjčane vrećice (endodermalnog sinusa) i koriokarcinom

Izuzetno rijetki, ali agresivni tumori koji se najčešće javljaju kod djevojaka i mladih žena. Iako se brzo šire, često su izuzetno osjetljivi na kemoterapiju, što omogućuje dobre ishode ako se liječenje započne na vrijeme.

Stromalni tumori jajnika

Stromalni tumori čine oko jedan posto svih karcinoma jajnika. Više od polovice slučajeva javlja se kod žena starijih od pedeset godina, ali otprilike pet posto ovih tumora dijagnosticira se kod djevojaka i mladih žena.

Ovi tumori nastaju iz stanica koje proizvode spolne hormone, najčešće estrogen.

Najčešći simptom je abnormalno vaginalno krvarenje, osobito kod žena u menopauzi, zbog povećanog izlučivanja estrogena. Rjeđe, stromalni tumori proizvode muške spolne hormone (npr. testosteron), što može dovesti do prestanka menstruacije, pojačane maljavosti na licu i tijelu te drugih znakova virilizacije pojava muških fizičkih karakteristika kod žena).

S obzirom na to da se stromalni karcinomi često otkrivaju u ranoj fazi, imaju dobru prognozu, s više od 75 % petogodišnjeg preživljenja.

Simptomi raka jajnika

Rak jajnika često ne izaziva izražene simptome u ranoj fazi, zbog čega se bolest otkriva u kasnijoj fazi. Ipak, i u početnom stadiju mogu se pojaviti znakovi koji se s vremenom pogoršavaju.

Najčešći rani simptomi raka jajnika uključuju:

- Uporna nadutost

- Bol u donjem dijelu trbuha (zdjelici) ili abdomenu

- Brzi osjećaj sitosti ili smanjen apetit

- Povećana učestalost mokrenja

Ovi simptomi mogu biti nespecifični i lako se zamijene za probavne smetnje, sindrom iritabilnog crijeva ili promjene vezane uz menopauzu. Ako se javljaju često, traju više od nekoliko tjedana i pogoršavaju se s vremenom, važno je ne ignorirati ih i potražiti savjet liječnika.

Ostali mogući simptomi raka jajnika, koji se često zanemare jer se pripisuju drugim stanjima, uključuju:

- Kronični umor

- Nelagodu ili bol u želucu

- Bol u donjem dijelu leđa

- Bol tijekom spolnog odnosa

- Zatvor i promjene u radu crijeva

- Nepravilno ili neočekivano vaginalno krvarenje

- Primjetno povećanje trbuha uz istovremeni gubitak tjelesne težine

Simptomi su često blagi i postupno se razvijaju, zbog čega mnoge žene ne traže liječničku pomoć dok bolest ne uznapreduje. Zato je važno obratiti pažnju na promjene koje nisu uobičajene.

‍

Faktori rizika za razvoj raka jajnika

Postoje određeni faktori koji povećavaju vjerojatnost pojave raka jajnika.

Dob (starenje)

Rizik od raka jajnika raste s godinama. Bolest je rijetka kod žena mlađih od 40 godina, dok se većina slučajeva javlja nakon menopauze. Statistike pokazuju da je polovica svih dijagnoza raka jajnika kod žena starijih od šezdeset godine.

Prekomjerna tjelesna težina

Pretilost je povezana s povećanim rizikom razvoja brojnih karcinoma, uključujući rak jajnika. Iako nije svaki slučaj pretilosti automatski rizičan, indeks tjelesne mase (BMI) iznad normale može povećati vjerojatnost obolijevanja, ali i negativno utjecati na ishod liječenja i ukupno preživljenje.

Rađanje u kasnijoj dobi ili izostanak poroda

Žene koje su prvu trudnoću imale nakon 35. godine ili nikada nisu rađale imaju nešto veći rizik od razvoja raka jajnika. Smatra se da manje ovulacija tijekom života može smanjiti ukupni rizik, pa čimbenici koji produžuju razdoblje bez trudnoće mogu povećati rizik.

Hormonska nadomjesna terapija nakon menopauze

Korištenje hormonske nadomjesne terapije (HNL), posebno u duljem trajanju, može biti povezano s umjereno povećanim rizikom od raka jajnika. Rizik je veći kod žena koje su koristile estrogensku terapiju bez gestagena, i to tijekom pet ili više godina nakon menopauze.

Obiteljska povijest raka

Rizik od raka jajnika je veći ako su majka, sestra ili baka imale rak jajnika. No, rizik može doći i s očeve strane obitelji.

Također, obiteljska anamneza raka dojke ili debelog crijeva može biti povezana s povećanim rizikom, jer ovi karcinomi ponekad nastaju zbog nasljednih mutacija u genima.

Liječenje neplodnosti

Liječenje neplodnosti, osobito in vitro oplodnjom (IVF), može povećati rizik od razvoja tumora jajnika niskog malignog potencijala, poznatih i kao „granični" tumori.

Ako uzimate lijekove za stimulaciju ovulacije, važno je da o potencijalnim rizicima razgovarate sa svojim liječnikom, osobito ako već imate povećane genetske ili obiteljske rizike.

Rak dojke

Ako ste ranije imali rak dojke, imate povećan rizik i od razvoja raka jajnika, osobito ako postoji obiteljska povijest raka dojke ili jajnika.

Ovaj povećani rizik često je povezan s nasljednim mutacijama gena BRCA1 ili BRCA2, koji su uključeni u sindrom nasljednog raka dojke i jajnika. U takvim slučajevima korisno je razgovarati s genetičarem o genetskom testiranju i mogućim preventivnim mjerama.

Dijagnosticiranje raka jajnika

Rak jajnika često se ne otkriva u ranoj fazi jer simptomi mogu biti blagi, nespecifični ili se pripisuju drugim stanjima. Zbog toga se bolest kod mnogih žena otkriva tek kada je uznapredovala. No, postoje metode koje liječnici koriste kako bi došli do dijagnoze i utvrdili opseg bolesti.

Ginekološki pregled i razgovor

Prvi korak u dijagnostici je temeljit razgovor s liječnikom i ginekološki pregled. Liječnik će procijeniti simptome, obiteljsku anamnezu i moguće promjene na jajnicima ili u zdjelici.

Ultrazvuk (transvaginalni UZV)

Ultrazvuk pomaže u otkrivanju abnormalnih tvorbi na jajnicima. Transvaginalni ultrazvuk (TVU) omogućuje detaljniji prikaz strukture jajnika i procjenu veličine, oblika i izgleda eventualnog tumora.

Krvne pretrage

Najčešće korišteni tumorski biljeg u dijagnostici raka jajnika je CA-125. Povišene vrijednosti ovog markera mogu upućivati na karcinom, ali isto tako može biti povišen i kod benignih stanja poput endometrioze, upala ili mioma. Postoje i drugi biomarkeri koji se ponekad koriste, poput HE4 (Humani epididimalni protein 4), posebno kad se procjenjuje rizik kod žena s promjenama na jajnicima. HE4 je osjetljiviji tumorski biljeg za otkrivanje raka jajnika, posebno u ranim fazama razvoja tumora kada još nema izraženih simptoma.

CT, MR i PET/CT

Radiološke pretrage poput CT-a (kompjutorizirane tomografije), MR-a (magnetske rezonance) ili PET/CT-a koriste se za detaljniju procjenu širenja bolesti, odnosno je li zahvatila limfne čvorove, druge organe ili peritoneum.

Laparoskopija ili laparotomija

U nekim slučajevima, kad dijagnoza nije jasna ili je potrebno dobiti uzorak tkiva, radi se laparoskopija ili laparotomija – kirurški zahvati koji omogućuju izravan uvid u trbušnu šupljinu i uzimanje uzorka za patohistološku analizu. Konačna dijagnoza postavlja se upravo temeljem analize tkiva pod mikroskopom.

‍

Liječenje raka jajnika

Liječenje raka jajnika najčešće uključuje kombinaciju kirurškog zahvata, kemoterapije i radioterapije (zračenja), a pristup se prilagođava ovisno o vrsti tumora, njegovom stadiju i općem stanju pacijentice.

Kirurško liječenje

Kirurško liječenje temelj je terapije kod većine vrsta raka jajnika. Opseg operacije ovisi o tome koliko se bolest proširila i općem zdravstvenom stanju pacijentice.

Cilj operacije je ukloniti što je moguće više tumorskog tkiva. U nekim slučajevima to uključuje uklanjanje jednog ili oba jajnika, jajovoda, maternice, okolnih limfnih čvorova i dijela potrbušnice (peritoneuma).

Kod žena u reproduktivnoj dobi, s određenim vrstama tumora koji su otkriveni u vrlo ranoj fazi, ponekad je moguće sačuvati plodnost, odnosno liječiti tumor bez uklanjanja maternice i drugog jajnika.

Kemoterapija

Kemoterapijsko liječenje uključuje korištenje citostatika za uništavanje stanica raka. Najčešće se provodi sustavno, što znači da lijekovi ulaze u krvotok i dopiru do gotovo svih dijelova tijela. Kemoterapija se može primijeniti:

- nakon operacije - za uništavanje preostalih mikroskopskih stanica raka,

- ako se rak proširio - kako bi se usporio ili zaustavio daljnji rast,

- prije operacije - za smanjenje velikih tumora i olakšavanje kirurškog zahvata.

Kemoterapija se najčešće daje intravenozno ili oralno, a u nekim slučajevima mogu se ubrizgati izravno u trbušnu šupljinu kroz kateter, tzv. intraperitonealna kemoterapija.

Ciljana terapija

Ciljana terapija koristi lijekove koji blokiraju rast i širenje stanica raka. Za razliku od kemoterapije koja djeluje na sve brzo dijeleće stanice, ciljana terapija usmjerava djelovanje točno na molekularne ciljeve unutar tumorskih stanica te nema djelovanja na zdrava tkiva.

U liječenju raka jajnika najčešće se koriste:

- PARP inhibitori (Olaparib, Niraparib) – osobito kod žena s mutacijama BRCA1 i BRCA2 gena. Ovi lijekovi otežavaju tumorskim stanicama da popravljaju oštećenja DNK što dovodi do njihove smrti.

- Lijekovi koji sprječavaju rast krvnih žila u tumoru (Bevacizumab) – blokiraju opskrbu tumora hranjivim tvarima i kisikom.

Ciljana terapija se često kombinira s kemoterapijom ili primjenjuje nakon nje kako bi se produljilo razdoblje bez povrata bolesti.

Radioterapija

Radioterapija koristi visokoenergetske zrake, slične rendgenskima, ali znatno snažnije, za uništavanje stanica raka. Poseban uređaj usmjerava zračenje na područje zahvaćeno bolešću. Sam tretman je bezbolan, traje svega nekoliko minuta i obično se provodi pet dana u tjednu, kroz nekoliko tjedana.

Jedan od oblika radioterapije je brahiterapija, poznata i kao unutarnje zračenje. Zračenje se u ovom slučaju isporučuje izravno unutar tijela, tako što se mali uređaj postavi u blizinu tumora, omogućujući precizno i lokalizirano djelovanje.

Tijekom radioterapije mogu se pojaviti različite nuspojave.

Neke od najčešćih nuspojava uključuju:

- Promjene na koži – tretirano područje može izgledati crveno, nadraženo, poput opeklina, a ponekad se mogu javiti mjehurići ili ljuštenje,

- Umor – osjećaj iscrpljenosti često se pojačava tijekom radioterapije,

- Mučnina i povraćanje

- Proljev

- Nadraženost rodnice, ponekad s iscjetkom (osobito ako se zrači područje zdjelice)

Većina nuspojava postupno nestaje nakon završetka terapije. Koža se obično vraća u normalno stanje unutar šest do dvanaest mjeseci.

‍

Povećanje šansi za uspješno liječenje raka jajnika

Rak jajnika i dalje predstavlja veliki izazov u medicini, no s napretkom u dijagnostici i terapijama šanse za uspješno liječenje postaju sve veće.

Iako rano otkrivanje nije uvijek jednostavno, pravovremeno prepoznavanje simptoma može značajno povećati izglede za uspješan oporavak.

Kirurški zahvati, kemoterapija, radioterapija i nove terapije kao što su PARP inhibitori donose različite mogućnosti liječenja koje omogućuju prilagodbu prema specifičnim potrebama svake pacijentice.

Redoviti pregledi i prepoznavanje simptoma važni su u borbi protiv ove bolesti, a važno je i da svaka žena bude informirana o dostupnim opcijama liječenja kako bi, uz dogovor s onkologom, mogla donijeti najbolju moguću odluku za svoje zdravlje.