
Rak dojke - karcinom "in situ"
Kada kažemo da netko ima rak dojke, većina vjerojatno ne zna da postoje različite vrste i podvrste raka. Jedan od njih je “in situ” koji se smatra najranijim stadijem. Koje su vrste ovog oblika raka dojke i kako se liječe pročitajte u tekstu.
Karcinom “in situ” je neinvazivni tip raka dojke. “In situ ” znači na mjestu, to jest nije se proširio izvan mjesta na kojem je nastao. Predstavlja najraniji oblik i obuhvaća deset do dvadeset posto svih vrsta raka dojke.
Dva su tipa ove vrste raka – duktalni i lobularni, obzirom na mjesto nastanka.
Duktalni karcinom “in situ” (DCIS) nastaje u mliječnim kanalićima dojke. Naziva se neinvazivnim, jer se nije proširio izvan mliječnih kanalića u okolno tkivo. Smatra se stadijem 0 raka dojke.
Obično nema simptome. U malom broju slučajeva kada se simptomi pojave, to su kvržica u dojci ili iscjedak iz bradavice.
Najčešće se otkrije na mamografskim pregledima. Kao i kod svake otkrivene tvorbe u dojci i kod ove će se prije liječenja provesti punkcija ili core biopsija, ovisno o tome što će liječnik smatrati potrebnim. Analiza će pokazati tip, gradus i hormonski status uzetih uzoraka.
Obzirom na to da može postati invazivni i proširiti se na okolno tkivo potrebno ga je liječiti. Uobičajeni protokol liječenja je poštedna operacija i radioterapija. Poštedna operacija bez radioterapije radi se isključivo ako je tumor mali i niskog gradusa. Odluka o ovakvoj vrsti liječenja mora biti dobro razmotrena.
Ako se dojka ukloni u potpunosti tj. ako se napravi mastektomija, radioterapija nije potrebna. Mastektomija se preporučuje ako je otkriveno više DCIS, ako je tumor velik ili u slučaju ako je pacijentica pozitivna na mutacije gena, npr. BRCA1 i BRCA2.

Kod poštedne operacije i mastektomije kirurzi obično vade i prvi limfni čvor, tzv. sentinel ili limfni čvor “čuvar”.
Pacijentice sa hormonski pozitivnim rakom dojke primat će endokrinu terapiju da bi se smanjio rizik povrata bolesti. Rizik od povrata bolesti smanjuje se i radioterapijom nakon poštedne operacije.
Za DCIS kemoterapija nije potrebna.
Žene koje imaju ovu vrstu raka dojkeimaju određeni postotak vjerojatnosti nastanka invazivnog raka. Ako se dogodi, povrat bolesti se obično javlja pet do deset godina nakon prve dijagnoze. Recidiv je otprilike 50 % neinvazivni, a u 50 % slučajeva dolazi do invazivnog oblika.
Lobularni karcinom “in situ” (LCIS) nastaje u režnjevima, odnosno mliječnim žlijezdama dojke. Ne uzrokuje simptome, ali nakon što se otkrije potrebna je redovita kontrola, obzirom da kod žena s ovom vrstom raka dojke postoji vjerojatnost za razvoj invazivnog raka u bilo kojoj dojci, ne nužno u onoj u kojoj je nađen.
LCIS se obično dijagnosticira u dobi do pedeset godina, vrlo je rijedak kod žena u menopauzi ili kod onih koje su već prošle menopauzu. Manje od deset posto žena kojima je dijagnosticiran već je ušlo u menopauzu.
Kako ova vrsta raka dojke ne uzrokuje simptome i rijetko se pojavljuje na mamografskom nalazu, obično se slučajno otkrije prilikom biopsije, koja je rađena zbog drugih razloga. Radi toga je važno, u dogovoru s liječnikom, provoditi redovite kontrole i pretrage da se bolest ne bi dalje razvijala.