PRIČE

Jesmo li samo broj kada dobijemo dijagnozu maligne bolesti?!

Kada smo u liječenju bilo koje maligne bolesti, ponekad se pitamo jesmo li samo broj. Dođu trenuci kada se osjetiš zapostavljen. Od koga? Od zdravstvenog sustava. Iako mnogi rade svoj posao s ljubavlju, baš onako kako treba, uvijek ima situacija koje nas na neki način povrijede. Uplete se tu i pitanje jesmo li zaista društvo bez predrasuda, kakvim se volimo prikazivat. Samo jedna sitnica kao što je odabir hrane koju konzumiramo, može pokazati koliko se „drugačije“ ne tolerira. Pročitajte tekst iz pera pacijentice, osobno iskustvo tijekom liječenja maligne bolesti, akutne mijeloične leukemije.

Halo, dobar dan, imate karcinom! (II. dio)

Sve ono fizičko odrađujemo, često s naporom i bolom. Termini, pregledi, kontroliramo, pomažemo oku vidljivim ožiljcima da zacijele, brinemo o njima. I onda nakon svega pokuca i onaj oku nevidljivi ožiljak, onaj što ga nosimo u sebi. Malo je tvrdokorniji od prvog, borba s njim ponekad je teža, duža i mučnija. Pasti, tugovati, ljutiti se…samo su znakovi da smo ljudska bića. Nakon svega, dolazi do balansa uma i tijela i tada – samo pogled ravno, u život. Ana nam donosi drugi dio svoje inspirativne priče.

By
Ana
Halo, dobar dan, imate karcinom! (I. dio)

Postoje tekstovi koji te vrate u prošlost, u kojima pronađeš sebe, jave se sve misli i emocije koje si prošao. Ovo je jedan od takvih tekstova. Suočavanje sa dijagnozom raka, onaj prvi val koji te udari tako da ne znaš za sebe. Nevjerica i stotinu pitanja koja se odvrte u sekundama, ali i ono nešto što nađeš samo u sebi, što ti nitko drugi ne može dati. Snaga. Ne znamo kolika je dok nam ne zatreba. Možda je tako i bolje, možda bi se potrošila da je iskorištavamo dan za danom. Ana je pretočila sve ono što se dešava u trenucima kada dobijete dijagnozu, pretočila je snagu.

By
Ana
Moj je život moja pjesma

Kroz cijelu godinu, a posebno u ovom mjesecu listopadu, posvećenom borbi protiv raka dojke, bitno je progovarati, bitno je ispričati svoju priču i potaknuti druge žene da rade samopregled, da idu na preventivne preglede. Napipali nešto ili ne, svaki od tih pregleda može spasiti život. Strah, razmišljanja o smrti, borba kroz liječenje, sve je to dio procesa koji nas vodi ozdravljenju i svaka od tih faza je normalna. Ivana Visković svojom pričom i kako sama kaže stihovima pjesme, poziva žene da brinu o svom zdravlju, pregledavaju se i koračaju dalje mirno kroz život.

Živote hvala ti!

Dijagnoza raka dojke je nešto što uzburka svaku stanicu u tijelu, podigne sve emocije, strahove, donese bol. Ali ista ta dijagnoza donese i hrabrost i želju za borbom, za životom. Sve žene koje su prošle ovaj put imaju svoj vrtlog u glavi, svoj put od dna do vrha. Put od tuge do trenutka kada mogu reći „živote hvala ti!“ Svaka od nas se nauči nositi sa burom emocija, umiriti je i dovesti do bonace. Kako naša autorica kaže: "Pa halo živote, tu sam, jaka i snažna!"

By
M.
Samo nas nijanse dijele

Iako, kao netko kome sve priče prođu kroz ruke, nemam dražu, niti bolju, ova me na neki način posebno dirnula. Autorica mi je dala dopuštenje da kažem kako se već dugo virtualno poznajemo, ali u svim našim razgovorima koji su se vodili uglavnom oko bolesti i terapija, nije dala naslutiti da njena priča ima dodatnu težinu. Potpuno mi se otvorila tek nedavno i pitala bi li ovo bila dobra priča za početak Ružičastog listopada?! Jedino što mogu reći da nigdje ne piše da taj listopad mora biti “ružičast”, rekla bih da mora biti podrškast, a ova priča je upravo to.

Nevidljiva s dijagnozom raka

Trudnoća, najljepše i najsretnije doba za jednu ženu, obitelj, može se pretvoriti u pravi horor kada vam se na putu nađe dijagnoza raka. Ako ikada, onda je to vrijeme kada trebate podršku bližnjih, posebno partnera. No, što kada podrška izostane? Sami ste. Sami odlazite na terapije, sami odlazite na preglede, sami ste s glavom koja je ostala bez kose, postajete nevidljivi. Nije vas briga za ostale, ali onaj koji bi trebao biti oslonac se ponaša kao da ne postojite. Možete potonuti do kraja ili skupiti sve krhotine i izgraditi život kakav zaslužujete.

Intima u doba raka

Kažu da su žene koje se bore s rakom hrabre, orden za hrabrost dala bih ovoj mladoj ženi koja je odlučila progovoriti o temi o kojoj nećemo naći puno napisanoga. Progovaranje o temi seksualnosti je kao i svi drugi tabui, ostaje uglavnom u nama ili između onih koji se razumiju, u ovom slučaju žena koje prolaze kroz liječenje raka. Uz sve probleme na koje nailaze, ovaj nije nimalo manji, ne treba ga zanemariti, jer je životan i bitan. Seksualnost, partnerska intima je sastavni dio života, pročitajte kako je viđena očima mlade žene koja se liječi od raka dojke.

Suočavanje s rakom

Svi mi s dijagnozom raka kažemo da nismo naša bolest, nismo naša dijagnoza, nismo onaj prefiks CA. Ako to za nekoga vrijedi, onda je to Ivana. Kada sam je upoznala bila je slaba, u fazi kemoterapija, ali ubrzo sam shvatila da je Ivana veliki borac, Ivana je široki, zarazni osmijeh koji te osvoji na prvu i uvuče se pod kožu. Kao i svi imala je uspone i padove. Prvotni šok zamijenila je odlučnost u suočavanju s neprijateljem rakom i njegovom uništavanju. Bila je ispunjena nadljudskom snagom, kako to sama kaže.

Trudnoća i dojenje pa rak dojke

Kvržica u trudnoći, bol u dojci tijekom dojenja, alarm da ipak nešto nije u redu. Ozbiljna lica liječnika govore da se nešto dešava. Dijagnozu raka dojke nikada nije lako podnijeti, ali kada se to desi u prvim mjesecima nakon poroda, posebno je teško. Strahovi koji se javljaju, posebno onaj najgori, da će dijete ostati bez majke teški su, ali opet normalni uz takvu bolest. Važno je, kako naša Marija kaže, skupiti svu snagu i krenuti u borbu.

Imam li rak dojke u dvadeset i prvoj godini? Vrijeme nakon kvržice koju sam napipala kao da je stalo

Napipati kvržicu u dojci noćna je mora svake žene, ali imati samo dvadeset jednu godinu i proći kroz to iskustvo sigurno je posebno teško. Mučiti se danima mislima, pitanjem imam li rak dojke i funkcionirati normalno na svim životnim poljima je veliki izazov za mladu djevojku. Kome reći? Kome se obratiti? Kako sebi pomoći? Što ako je kvržica stvarno rak? Bezbroj pitanja...

Čekaonica

Kada sam pročitala Marijaninu objavu na Facebooku, u mislima mi je iskočila čekaonica na Rebru, etaža minus 1, Onkologija dojke. Svakome će se u mislima pojaviti neka od stotine čekaonica, koje nose istu sudbinu. Naša Smješkica je to divno opisala.

Hrabrost

Svaka priča ima svoj put, svoju snagu, svaka ispričana na poseban način. Kako nakon dijagnoze raka dojke i vrtloga emocija izvući hrabrost i nastaviti dalje? Pojavi se iza ugla i povuče, bez odustajanja.

Rak po Tajani

Kao što rak ima tisuću lica, tako i naša borba i suočavanje s njim ima barem jedno lice više, jače. Hvatamo se za sve, posebno za srca, ona topla sašivena ili topla ljudska. Naš najljepši osmijeh, naša Tajči opisala je svoj put kroz pjesmu, divnu pjesmu. Toplu, ljudsku, punu srca.

Svi smo mi krhki iznutra

Fraze su dio života onkoloških pacijenata, osoba koje se bore i pobjeđuju rak. Od prvog dana. Jedna od onih je i kako smo hrabri i jaki. Jesmo li? Jesmo i nismo. Kao i svaka zdrava osoba imamo svoje uspone i padove, snažni i krhki, kao svaki čovjek.

Ženska moć

Kada vas rutinski pošalju na magnetsku rezonancu mozga, a onda vidite paniku oko sebe, jedino što se i vama događa je panika. Treba pronaći u sebi snagu i moć za proći kroz dijagnozu tumora na mozga.

Moja desetogodišnja borba

Nena, žena širokog osmijeha, velike duše i spretnih ruku. Put kojim je prošla nije bio nimalo lagan, karcinomi koji su se vraćali i redali jedan za drugim, nikada nisu sputavali ovu ženu ogromnog srca u želji da obraduje svoje bližnje i humanitarnim radom sve one kojima je potrebno.

Otkrila sam kvržice u trudnoći

Trudnoća je vrijeme kada bi svaka žena trebala uživati u miru i pripremama za dolazak prinove. Ali što kada se dogode nepredviđene situacije, one koje najviše straše, što kada u sred tog blaženog stanja napipate kvržice na dojkama? Borba i strah, nije li možda rak?

Mama, napipala sam kvržicu

Trebaju li mlade djevojke ići na preventivne preglede? Trebaju li se zabrinuti kada osjete kvržicu prilikom samopregleda? Realno ne trebaju se puno brinuti, ali pregledati svakako da. Priča je ovo mlade djevojke kod koje je na sreću sve ispalo u redu. Kako ona sama kaže "Dobro je dok je dobro!"

Putna torba puna inspiracija

Svatko svoje borbe nosi na poseban način i svaki je ispravan. Kada se susretneš s dijagnozom raka bilo koje vrste, moraš posložiti kockice u glavi da bi mogao iznijeti borbu. Tena Šnajder nam donosi vrlo specifičnu priču svog puta, na kojem se našla i ova mala djevojčica. Naime, Tena je za dijagnozu Hodgkingovog limfoma saznala u trudnoći. Mateja Barić je dijagnozu Akutne mijeloične leukemije dobila sa nepunih, mladih dvadeset šest godina.

By
Onko sreća

Daju ti tri mjeseca, a ti guraš šestu godinu. Onko sreća je kada ih sve preveslaš i živiš. Živiš sa usponima i padovima, svijetlim točkama u crnilu, ali dišeš i živiš!

Putovanje

Dvije kratke priče s izložbe "Od manjka glava ne boli". Monika i Maja, dvije mlade žene, svaka sa svojom borbom istog naziva - rak. Što je Moniku naučilo njeno putovanje života, tko je Maji bio inspiracija i oslonac, svaka donosi svoj put.

By
Vrijeme

Kada prođeš životnu borbu i izađeš kao pobjednik, jedino što želiš i istinski trebaš je Vrijeme. Vrijeme nije mjerna jedinica ničega, osim onoga što preostaje u životu za "volim te" i "tu sam". Vrijeme koje dobiješ nakon liječenja raka neprocjenjivo je, poklon koji moramo iskoristiti na pravi način, živeći svaki dan istinski.

Putovanje Snaga Vrijeme

Bip bip. Kap kap. Dijete s autićem i pipa koja curka u sred noći kapkajući po mozgu? Ne! Veće su to riječi, riječi koje vode od dijagnoze raka do zdravlja, od bolnice do doma, do sigurnosti. Jedinstven način na koji je naša Katica opisala odlaske na kemoterapije i povratak svom Lupocetiću i Brufenčini. I cvjetna torba, spas...

Anja i Lana

Zadnji dio priče o Anji i Lani. Poseban, jer je gotovo cijeli tekst napisala Lana. Završila ga je Anja, onako kako je ona vidjela svoju sestru, nesputanu, slobodno odlazeći u neku novu dimenziju. Sjećanjem na Lanu, započinjemo s pričama s izložbe "Od manjka glava ne boli".

Tajma u zemlji rakova

Kada se borite, koliko se bori Tajma i ne odustajete od ničega, ni od sebe, niti od drugih, govori o veličini i snazi jedne žene “u zemlji rakova”. Godine metastaza, kemoterapija i borbe za život. Jedno od najtoplijih ljudskih bića, koje vesla uzvodno punom snagom protiv bolesti, a ima volju brinuti o drugima. Čisto srce, velika duša, sve začinjeno s puno humora, to je Tajma.

Maleni Čovječuljak u kutu sobe

Čuči gol. U konturama bez suvišnih detalja. Dobro je potkožen, s očima, bez nosa, bez usta. Preplašen i stisnut od straha...