Rak dojke, često percipiran kao bolest koja pogađa isključivo žene, javlja se i kod muškaraca, iako u znatno manjem broju. Prepoznavanje simptoma i znakova bolesti kod muškaraca ključno je, budući da se bolest često otkriva u uznapredovaloj fazi. Sve veća pažnja znanstvenika i javnosti posvećuje se ovoj temi kako bi se podigla svjesnost o raku dojke kod muškaraca.

U prvom dijelu teksta o benignim promjenama na dojci pisali smo o njihovim znakovima i simptomima, cistama i fibrocističnim promjenama. U drugom dijelu teksta dotaknut ćemo se ostalih dobroćudnih promjena na dojkama, benignim stanjima koja su povezana s malim i umjerenim rizikom za razvoj raka dojke te promjenama na dojkama uzrokovanim upalama, infekcijama ili trudnoćom. Važno je i kako pratiti sve promjene koje se događaju, koliko često i koje preglede raditi. U smanjenju rizika od razvoja raka dojke može pomoći i promjena načina života.

Dobro je željeti, dobro je sanjati lijepu budućnost, samo, koliko unaprijed i pod koju cijenu. Dobro je imati financijsku sigurnost, ali ako nas put do nje pojede fizički i psihički, znači da smo odabrali pogrešan put. Ponekad je bolje imati manje želje i polako graditi budućnost, nego letjeti previsoko, ako nam taj let oduzima duševni mir. Ovo je priča kako stres i previsoki ciljevi koje sebi često zacrtamo mogu odvesti u krivom smjeru. Ovo je priča koja dokazuje kako unutarnji mir nema cijenu. I priča o tome kako nas često tek dijagnoza raka osvijesti.

Kada tijekom samopregleda, na rutinskom ultrazvuku ili mamografiji otkrijemo promjenu u dojci, prva pomisao često je rak dojke. No, većina promjena u dojkama su benigne, odnosno dobroćudne promjene. Iako mogu izgledom i simptomima nalikovati zloćudnim, dijagnostičke pretrage najčešće pokažu da nije riječ o raku. Unatoč tome, svaku promjenu u dojci važno je temeljito ispitati kako bi se isključio maligni proces. U prvom dijelu teksta govorimo o znakovima, simptomima i vrstama benignih promjena, s naglaskom na ciste u dojkama i fibrocistične promjene.

Jednom davno, bila su neka vremena, kada bi me pet dana bolnice izbacilo iz cipela. Kako je u ovom krugu bolničkih dana sve odlazilo u neku katastrofu, tako se i moj pogled na taj dio svijeta mijenjao. Shvatila sam da moram, da nema druge. Rak me naučio strpljivosti. Prvi tjedan je bio vožnja unatrag, nakon toga je svaki dan pokazivao male pomake unaprijed. Strpljivo sam ih iščekivala. Strpljivo sam čekala svako premotavanje, jer je bilo bitno. Mali strah od komplikacija uvijek je bio prisutan, ali nisam mu dala da me obuzme i preuzme. Strpljivost.

Kada smo u liječenju bilo koje maligne bolesti, ponekad se pitamo jesmo li samo broj. Dođu trenuci kada se osjetiš zapostavljen. Od koga? Od zdravstvenog sustava. Iako mnogi rade svoj posao s ljubavlju, baš onako kako treba, uvijek ima situacija koje nas na neki način povrijede. Uplete se tu i pitanje jesmo li zaista društvo bez predrasuda, kakvim se volimo prikazivat. Samo jedna sitnica kao što je odabir hrane koju konzumiramo, može pokazati koliko se „drugačije“ ne tolerira. Pročitajte tekst iz pera pacijentice, osobno iskustvo tijekom liječenja maligne bolesti, akutne mijeloične leukemije.

Kalcifikati su male nakupine kalcija, mogu se pojaviti bilo gdje u tkivu dojke i važni su u kontekstu zdravlja dojki. U ovom informativnom članku pročitajte što su kalcifikati, njihove vrste i značaj te kako se provodi dijagnostička evaluacija sumnjivih kalcifikata. Važno je prepoznati i pratiti kalcifikate radi očuvanja zdravlja dojke.

Postoje trenuci u životu koji ti se urežu zauvijek i s vremena na vrijeme ih se sjetiš. Izlete kao čudovište iz ormara. Saznanje da imam rak samo po sebi je bilo šokantno, ali način na koji sam dobila dijagnozu bio je začin koji je taj šok pretvorio u nevjericu. Svatko od nas ima svoju viziju i želju kakvi bi liječnici trebali biti. Jedino što je bitno je da liječnik ima pristup da pacijent stekne povjerenje u njega, ljudskost i barem malo empatije. To je recept za konačan cilj – dobra komunikacija između pacijenta i liječnika.

I kada ga izvade, i kada misliš da je nestao, nekako ostavi svoje pipke posvuda, u svakoj stanici osjećaš ga i dalje. Padanje u nesvijest, balon dojka, glad, transfuzija, tuga…sve je to njegova ostavština i odrađuješ dio po dio, onako kako znaš, onako kako možeš. Ponekad i iznad svih svojih mogućnosti, skupljajući svaki atom energije da se izboriš, sa sobom, sa svima i s nadom da će novi dan donijeti nešto ljepše.