Slon u sobi. Postojiš, tu si, a za neke ne postojiš. Što rak donosi u životu oboljelih osoba osim liječenja i borbe s emocijama da se sve prevlada? Upravo slona u sobi. U jednom trenutku postaješ „ona koja je ionako gotova“, iako te nitko ništa niti ne pita. I to je ono što najviše boli. Umjesto priča, priđite oboljeloj osobi, pitajte kako je, pokažite da ste tu. Samo riječima ili zagrljajem. To je često dovoljno i jedino potrebno. Puno sažalijevanja, a malo suosjećanja kako nam Nikolina piše u novom tekstu.
Tako to ide u životu. I što želiš i što ne želiš dočeka te. Možeš bježat, možeš ne razmišljat ili previše razmišljat, put koji ti je zapisan dočekat će te. Isto je i s mojim podstanarom, željela ga ili ne – tu je. I mora van, čim prije. Stigao je i taj dan. U iščekivanju i potpuno spremna krećem na neizvjestan put. Strah od operacije, strah od toga da nije sve u mojim rukama, sada padaju u drugi plan. Jedino je bitan život, to neizvjesno jutro krećem po njegov nastavak.
Neuropatija je česta nuspojava liječenja raka dojke, ali i drugih oblika raka. Oštećenje jednog ili više živaca perifernog živčanog sustava može izazvati različite simptome. Neuropatija može biti posljedica bilo kojeg dijela liječenja raka, uključujući kemoterapiju, kirurški zahvat ili radioterapiju. U tekstu saznajte više o neuropatiji, mogućim simptomima i načinima samopomoći.
Dogodio se beskrajan zagrljaj u kojem smo bile sve. Bile smo nas dvije i bile smo naše nebeske ptičice u jednom nevidljivom krugu. Dogodilo se brisanje suza jedna drugoj. Dogodila se tuga koja se spojila u jedno i izrasla u „tu sam, ne brini!“ Dogodila se snaga koju smo uzajamno dijelile i koja nosi. Dogodio se prijatelj, prijatelji. Neraskidiva veza zauvijek.
Svi mi s dijagnozom raka kažemo da nismo naša bolest, nismo naša dijagnoza, nismo onaj prefiks CA. Ako to za nekoga vrijedi, onda je to Ivana. Kada sam je upoznala bila je slaba, u fazi kemoterapija, ali ubrzo sam shvatila da je Ivana veliki borac, Ivana je široki, zarazni osmijeh koji te osvoji na prvu i uvuče se pod kožu. Kao i svi imala je uspone i padove. Prvotni šok zamijenila je odlučnost u suočavanju s neprijateljem rakom i njegovom uništavanju. Bila je ispunjena nadljudskom snagom, kako to sama kaže.
Metastatski rak dojke javlja se kada se stanice raka, putem krvotoka ili limfnog sustava, prošire izvan primarnog tumora na druge dijelove tijela. Ova agresivna faza bolesti predstavlja izazov kako za pacijentice, tako i za liječnike. U tekstu donosimo informacije o metastatskom raku dojke i njegovom liječenju, uključujući napredne terapijske opcije i važnost individualiziranog pristupa u borbi protiv ove kompleksne bolesti.
Svaka emocija javlja se s razlogom pa tako i tuga, tugovanje. Razlozi zbog kojih emocije ponekad odbijamo od sebe znaju biti različiti, od toga da se ne znamo nositi s njima, do toga da su nas kroz život učili da je pokazivanje emocija slabost. No, je li to stvarno tako? Nikolina nam u tekstu donosi razloge zbog kojih se trebamo suočiti i naučiti nositi s emocijama, prigrliti ih i shvatiti zašto su tu. Svaka emocija ima svoju svrhu i svoje mjesto u našim životima. Tuga nije samosažalijevanje, tuga nas uči nositi se sa raznim životnim situacijama.
Drugi dio priče o životu s Akutnom mijeloičnom leukemijom sa samo dvadeset šest godina. O utjecaju bolesti na psihu, bliskom susretu sa smrću, planovima za budućnost i konačnom prihvaćanju svega, može se opisati kroz jednu rečenicu: “Zapitaš se kada ću, ako neću sada biti bitna sebi?! U toliko si krhkom stanju, život ti je bio na tankoj niti i ako si u tom trenutku nećeš biti bitan, onda nećeš nikada.”
Djevojke od dvadeset šest godina trebale bi živjeti život punim plućima, uživati u životu, biti aktivne na svim životnim područjima, no život ponekad ode u nekom drugom, neočekivanom smjeru. Djevojka iz naše priče doživjela je tešku dijagnozu akutne mijeloične leukemije. Kako ovakve priče nikada ne mogu biti kratke donosimo prvi dio u kojem priča o samoj dijagnozi, preranom ulasku u menopauzu i kako se nosi s novim životnim izazovima.