Nakon gubitaka, učahureni u sebe donosimo „odluke“ za koje ni ne znamo da ih se nećemo moći držati. Donijela sam ih i ja i bila sigurna u sebe. Ali kako uopće možemo biti sigurni u išta? Dogode se slučajna prijateljstva dvije zdrave osobe možda na tramvajskoj stanici, kafiću ili poslu, a kako onda ne bi spoj onih koji se razumiju u bolesti. Od početne stanice ili presude ili dijagnoze, kako tko želi, pa sve do rasta koji se događa tijekom i nakon liječenja. Svaka od nas prošla je isto i svaka od nas kada pogleda onu, ili neku, drugu ZNA, razumije. Osjeća sva njena, previranja, emocije i konačno odljepljivanje i suživot s onim što je dobila na „poklon.“

Samopregled dojki je metoda koju je potrebno redovito provoditi kako bi otkrili moguće promjene u dojkama. Ovaj jednostavan postupak može pomoći u ranoj detekciji simptoma, uključujući kvržice ili neobičan iscjedak iz bradavica. Pružamo vam korisne upute o tome kako izvršiti samopregled dojki korak po korak te o važnosti redovitog praćenja zdravlja dojki radi prevencije i rane intervencije, ukoliko je potrebna.

Lobularni rak dojke čini približno deset posto svih slučajeva raka dojke, a obuhvaća dobroćudnu promjenu ili lobularni karcinom in situ (LCIS) te invazivni lobularni rak dojke (ILC) koji često prolazi bez izraženih simptoma. U nastavku teksta pročitajte o procesu dijagnosticiranja, mogućim simptomima, stadiju i terapijskim pristupima invazivnog lobularnog raka dojke.

Stigma, pečat na sred čela – bolest. Rak, ono što nitko ne razumije, neistraženo područje čak i za one što znaju rješenje za svaki problem. Što smo krivo napravili? Sigurno nismo jeli pet kila voća i povrća na dan. Jesmo li negdje „kiksali“? Uf, olakšanje s druge strane, jer baš taj kiks u njihovom životu ne postoji. Čime smo to zaslužili? Ako nismo mi, sigurno nosimo križ naših predaka. Jesmo li uopće više sposobni za bilo što? Jer što bi netko radio s osobom koja ima „ono što se ne izgovara“? Ako je nečija žena, najbolje deportirat natrag roditeljima, jer nije više sposobna za ništa. Sve ono što zapravo jesmo stopi se s tom riječi – rak, svaka osobnost vrijedna života, divljenja, dijeljenja. Sve ono što nas čini ljudskim bićima nestaje gotovo svima, osim nama. Naš svijet je veličanstven.

Svjetski dan borbe protiv raka udruga Sve za Nju ove godine obilježila je humanitarnom akcijom u Kavani Johann Franck. Atmosferu je nemoguće opisati, ako niste bili prisutni. Kavana je bila premala za sve pozdrave, riječi i zagrljaje koji su se događali unutar prostora za koji imate osjećaj da u njega stane stotine ljudi. Pjesma prekrasnih izvođača, emocije, sve ono što vas obuzme u takvoj atmosferi, nosi i puni baterije. Kada zavlada potpuna opuštenost i prijateljska atmosfera, onda znate da ste na mjestu na kojem trebate biti i da je ispunjeno više od očekivanog. Portal Mamo.hr ove godine obilježava Svjetski dan borbe protiv raka zahvalom i podrškom našim pčelicama iz udruge Sve za Nju.

Blokiranje funkcije jajnika jedan je od načina liječenja određenih oblika raka dojke. Ova terapijska metoda, koja se može postići antihormonskom terapijom ili kirurškim zahvatom, ima ključnu ulogu u suzbijanju proizvodnje estrogena, hormona koji može poticati razvoj određenih vrsta karcinoma dojke. Važno je razumjeti kako blokiranje jajnika utječe na pacijentice, kako se provodi i kakve su posljedice na njihovo opće zdravlje.

Iz današnje perspektive izgleda kao da sam se ljeto prije raka pripremala, kao da sam nosila u sebi intuiciju i znanje da će iduće biti borbeno pa sam iskoristila sve što se iskoristit dalo, svaku sekundu. Kada je stiglo i to ljeto 2019. godine, bilo je puno pitanja i odluka koje je trebalo donijeti, nije se radilo o uraslom noktu, nego o raku. Kažu da sam tvrdoglava, ne znam bih li to nazvala tvrdoglavošću ili sam konačno sebe stavila na prijestolje i odlučila pokloniti si sve najbolje. To ljeto osim kirurgijom, bilo je obilježeno i onkologijom. Zacrtala sam sebi koga želim. Hoće li se upornost i tvrdoglavost isplatiti?

Nešto više od dvije godine prošlo je otkada smo krenuli s našom Mamo pričom. Obilježiti početak bilo je divno, zahvaljujući mojoj kćeri, kroz izložbu “Od manjka glava ne boli.” Priče žena koje boluju od različitih vrsta raka, njihove emocije sročene u riječi koje će zauvijek ostati zabilježene na stranicama ove male, a velike zajednice. Tekstovi koji možda svaki dan nekoga inspiriraju u počecima puta zvanog RAK ili će možda jednog dana biti potpora nekome tko će trebati. Hvala vam divne žene što ste obilježile jedan novi početak, jedan zacrtani put. Put koji me ispunjava, jer je tu za druge.

Tena Šnajder, naša novinarka i spisateljica, jedna divna osoba za koju se moram pohvaliti da je bila i dio početaka Mamo priče, odlučila je svoja iskustva i emocije pretočiti u slikovnicu za sasvim malenu djecu – „Mama je bolje“. Uvijek je najteži put u bolesti reći djeci, posebno za malignu bolest. Zašto je to potrebno, kako je ona to napravila i kako veća djeca mogu pomoći mlađoj braći i sestrama, na samo njima razumljiv način, pronaći ćemo na stranicama ove slikovnice. Uključiti djecu u cijelu priču, dati im priliku da budu prisutni i sami dijelom kroz malu pomoć roditeljima pomoći će im da razumiju i da se uz pomoć nas snađu s emocijama. I sami možemo pomoći da ovaj divni „priručnik“ ugleda svijetlo dana, na kraju teksta biti će podaci za uplatu, tako da svaki vrtić i ustanova kojoj je to potrebno dobije svoj primjerak.