Lobularni rak dojke
Otprilike deset posto svih karcinoma dojke čini lobularni rak. Kod ove vrste raka postoji dobroćudna promjena ili lobularni karcinom in situ (LCIS), kod kojega postoji rizik od nastanka invazivnog raka dojke. Invazivni lobularni rak dojke (ILC) uglavnom ne uzrokuje vidljive simptome ili su oni rjeđi, nego kod ostalih vrsta karcinoma. Uglavnom se otkrije na biopsiji koja se radi iz drugih razloga ili stanja pronađenih na dojci. Kada se jednom otkrije, mora se tretirati kao i svaki drugi oblik raka dojke. Kako se dijagnosticira, koji su mogući simptomi, stadiji i kako se liječi invazivni lobularni rak dojke, pročitajte u tekstu.
Lobularni karcinom in situ (LCIS)
Lobularni karcinom in situ predstavlja prekomjerni rast stanica abnormalnog izgleda u jednoj ili više lobula, režnjića dojke koje proizvode mlijeko.
LCIS je dobroćudna promjena na dojci, ali ima veći rizik od nastanka invazivnog raka dojke koji je oko deset puta veći od prosjeka, za žene s ovom dijagnozom.
Simptomi LCIS-a
LCIS u većini slučajeva ne uzrokuje simptome, poput kvržica ili drugih promjena na dojkama i zbog svoje specifičnosti ne vidi se na mamografiji.
Dijagnoza LCIS-a
LCIS se obično dijagnosticira nakon biopsije dojke zbog drugih razloga.
Liječenje lobularnog karcinoma in situ
Budući da je LCIS dobroćudna promjena, mnoge žene ne trebaju nikakve terapije nakon biopsije.
U nekim slučajevima, liječnik može preporučiti potpuno uklanjanje LCIS-a ekscizijskom biopsijom ili poštednom operacijom.
Budući da LCIS uzrokuje povećan rizik od dijagnoze invazivnog raka dojke kasnije u životu, obavljat ćete češće preventivne preglede.
Pregledi uključuju:
- fizički pregled dojki svakih šest do dvanaest mjeseci,
- mamografija svakih šest do dvanaest mjeseci i MR po potrebi,
- samopregled dojke.
Da bi se smanjio rizik od invazivnog raka dojke možete sami sebi pomoći:
- održavanjem tjelesne težine,
- redovitim vježbanjem,
- ograničavanjem alkohola,
- prehranom bogatom povrćem, bjelančevinama i voćem te smanjivanjem konzumacije šećera i prerađene hrane,
- u dogovoru s liječnikom uzimanjem hormonske terapije za smanjenje rizika od invazivnog raka dojke s pozitivnim hormonskim receptorima.
Invazivni lobularni karcinom (ILC)
Invazivni lobularni karcinom drugi je najčešći tip raka dojke, nakon invazivnog duktalnog karcinoma (IDC). Oko deset posto svih karcinoma dojke su invazivni lobularni karcinomi.
Invazivan znači da se rak proširio na okolno tkivo dojke. Lobularni znači da je rak započeo u režnjićima, žlijezdama u dojci koje proizvode mlijeko.
Simptomi invazivnog lobularnog karcinoma
Često invazivni lobularni karcinom ne uzrokuje simptome.
Ponekad se može napipati zadebljanje u dojci ili ispod pazuha. Manje je vjerojatno da će ILC uzrokovati kvržicu od drugih karcinoma dojke.
Mogući simptomi:
- oticanje cijele ili dijela dojke,
- iritacija kože,
- udubljenja na koži poput narančine kore,
- bol u dojkama ili bradavicama,
- iscjedak iz bradavice,
- crvenilo, ljuštenje ili zadebljanje kože dojke ili bradavice,
- kvržica ili oteklina ispod pazuha.
Dijagnoza invazivnog lobularnog karcinoma
Dijagnosticiranje invazivnog lobularnog karcinoma uključuje kombinaciju fizičkog pregleda i različitih pretraga.
Dijagnoza se vrši:
- fizičkim pregledom dojke,
- mamografijom,
- biopsijom,
- ultrazvukom,
- MR dojke.
Određivanje stadija ILC-a
Stadij invazivnog lobularnog karcinoma određuje se karakteristikama poput veličine, prisutnosti hormonskih receptora, zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova ili metastaza na druge organe i kosti.
Stadij ILC pomaže liječniku u određivanju ishoda bolesti i mogućnostima liječenja raka.
Stadij invazivnog lobularnog karcinoma opisuje se brojevima od I do IV. Stadiji I, II i III je rak u ranom stadiju, a stadij IV je rak koji je metastazirao izvan dojke na druge organe ili kosti.
Nakon što se postavi dijagnoza invazivnog lobularnog karcinoma, obavit ćete dodatne pretrage kako bi se prikupile informacije o karakteristikama raka. Rezultati pretraga i rezultati biopsije, čine dijelove PHD (patohistološkog) nalaza.
PHD nalaz uključuje:
- veličinu tumora,
- nekrozu tumora,
- određivanje rubova tumora,
- limfovaskularnu invaziju,
- stanje limfnih čvorova,
- status hormonskih receptora,
- HER2 status,
- proliferacijski indeks Ki-67.
Liječenje ILC-a
Liječenje uključuje:
- operativni zahvat: na temelju karakteristika raka, vaše obiteljske i medicinske anamneze, u suradnji s liječnikom odredit ćete vrstu operativnog zahvata koja je najbolja za vas.
- kemoterapija: kemoterapija se može dati prije ili poslije operativnog zahvata. Onkolog će uzeti u obzir karakteristike raka dojke i vašu povijest bolesti pri donošenju odluke.
- radioterapija: gotovo se uvijek preporučuje nakon poštedne operacije, a može se preporučiti i nakon mastektomije, ako je rak velik ili se nalazi u limfnim čvorovima.
- antihormonska terapija: ako je tumor pozitivan na hormonske receptore (estrogen i progesteron), uzimat ćete antihormonsku terapiju. Lijekovi za antihormonsku terapiju djeluju tako da smanjuju količinu estrogena u tijelu ili blokiraju djelovanje estrogena na stanice raka dojke.
- ciljana terapija: ciljane terapije su terapije koji ciljaju specifične karakteristike stanica raka, kao što je protein koji omogućuje stanicama raka da rastu na brži ili abnormalan način.
- imunoterapija: lijekovi za imunoterapiju koriste snagu imunološkog sustava organizma za napad na stanice raka. Karakteristike raka će odrediti je li imunoterapija dobra opcija liječenja za vas.
