![zelenilo i drveće kroz koje se vidi sunce kao simbol nade u borbi s rakom dojke](https://cdn.prod.website-files.com/6177c8039452c94ed799adcf/61e93b04584de6e715ee21a0_park%20%C4%8Dl.jpg)
Gospođo imate tumor!
Došlo je vrijeme, ulazim u ordinaciju, ležim. On zna gdje treba staviti sondu, na istom mjestu godinu prije je bila cista 6 mm i godinu prije 4 mm. Nakon 20 sekundi stiže ludilo “Gospođo imate tumor!”.
Divan dan, 4.3.2019. godine, dan godišnjeg za pregled na Rebru, više ni sama ne znam kakav. Silazim s Rebra i razmišljam o ultrazvuku dojke, vrijeme je za godišnji pregled. Nisam se naručila i opet ću privatno. Istog trena zovem polikliniku u kojoj sam bila i prošle godine, kaže žena na žici da ima termin isti dan u pola tri, sad je pola jedan, okej kupljeno.
Odlazim po kavu, tražim najbliži parkić, sjedim i uživam u suncu. Dopisujem se sa svojim curama preko Wap-a i cerekam se, iako nekakav grč u dubini želuca ne da mira.
Došlo je vrijeme, ulazim u ordinaciju, ležim. On zna gdje treba staviti sondu, na istom mjestu godinu prije je bila cista 6 mm i godinu prije 4 mm. Nakon 20 sekundi stiže ludilo “Gospođo imate tumor!”. Dižem se u sjedeći položaj brzinom svjetlosti i gledam ga kao da nismo s iste planete. Ispred mene ogledalo, gledam sebe, kao da neko čudno tuđe lice gleda u mene. Ne to nisam ja, ovo nije mjesto na kojem trebam biti, trebala bih, ne znam što bih trebala…
![](https://cdn.prod.website-files.com/6177c8039452c94ed799adcf/61e93bd8b06c55bd2d9cc82b_mcb8.jpg)
Kakav tumor, otkud, zar nije cista??? Stotinu pitanja, nigdje odgovora. To znači da imama rak!
“Možemo odmah napraviti magnet, biopsiju, mamografiju…” I dalje ga gledam kao da nismo s iste planete, “Oprostite kakav tumor?”.
On šumom, ja drumom. On mi govori o nekakvim pretragama, ja bih odgovore. Halo prijatelju, reci mi nešto umirujuće, ohrabri me, reci mi da je rješivo. Mozak radi sto na sat, ta stvar u meni o kojoj ništa ne znam nije nastala u par minuta koliko sam u ordinaciji, ta stvar je tu dugo i nećeš od mene dobiti ni lipe, viču moje misli, nećeš jer nisi fer.
Ustajem, oblačim se i odlazim, a on za mnom vice “To Vam može biti i zloćudno!”.
Bježim, imam izbor, sigurno ga imam.
Halo prijatelju, reci mi nešto umirujuće, ohrabri me, reci mi da je rješivo.
Pitam se što dovodi do ovoga, odzvanja u glavi sto puta, što dovodi…
Kako sam izletjela iz ordinacije s milijun filmova u glavi, sa stotinu pitanja, bez ijednog odgovora i ljuta do neba, tako sam zaboravila platiti. Zaboravila sam platiti pregled od dvadeset sekundi, pregled jedne četvrtine dojke, bez da je drugu i taknuo.
Nabila sam sunčane naočale, u prvom dućanu kupila cigarete i ispušila tri jednu za drugom. Suze su se slijevale kao da mi je lice veliki slap na Plitvičkim jezerima.
Drugi dan sam se vratila, savjesno platila četvrtinopregled. Zalupila vratima i pomislila da karma zna biti opaka.