Priča se vrti u krug, još malo čekanja i gotovo. Samo još taj jedan nalaz i krug će se rasplesti. Nalaz biopsije, rak dojke, tu je. Brige u glavi, a zapravo ne bi trebale biti tu. Brige oko stvari koje će ionako teći svojim tokom, nemam više utjecaj na ništa, sve sam napravila kako treba. Svi će se snaći, a ja krećem dalje. Operacija, kirurg, a o svemu što će dalje doći netko će drugi odlučivati...samo naprijed!

Iako nam je Međunarodni dan sestrinstva bio prije četiri dana, za dobre želje nikada nije kasno pa ovim putem svim medicinskim sestrama i tehničarima čestitamo njihov dan. Prošlogodišnji razgovor sa Ivanom Kulišić ostavio je jak dojam pa ćemo ga kao poklon, jer on to je, staviti još jednom. Budite svi kao Ivana, volite svoj poziv, radite ga s ljubavlju i pročitajte ovaj tekst, isplati se. Ivana je medicinska sestra koja se i sama, u više navrata susrela s dijagnozom raka u obitelji. Privukla me njezina samozatajnost, a s druge strane energija koju ulaže u sve što voli. Iako ne voli pričati o sebi, ponosna sam što baš ona, na ovaj dan, iznosi svoje viđenje poziva medicinske sestre, ali i iskustvo kada se našla s druge strane uz supruga u borbi s rakom.

Tjeskoba, nered misli, osjećaj usamljenosti, jednom rječju anksioznost. Borba s anksioznošću ponekad zna biti teška, posebno kada se javi kao simptom bolesti, posljedica bolesti. Anksioznost i dijagnoza raka većinom se isprepliću. Treba je prihvatiti, suočiti se sa svojim strahovima licem u lice, boriti se. Isplivat ćemo, sami ili uz pomoć stručne osobe, ali ono što nam je najpotrebnije je prijateljska ruka.

Svatko svoje borbe nosi na poseban način i svaki je ispravan. Kada se susretneš s dijagnozom raka bilo koje vrste, moraš posložiti kockice u glavi da bi mogao iznijeti borbu. Tena Šnajder nam donosi vrlo specifičnu priču svog puta, na kojem se našla i ova mala djevojčica. Naime, Tena je za dijagnozu Hodgkingovog limfoma saznala u trudnoći. Mateja Barić je dijagnozu Akutne mijeloične leukemije dobila sa nepunih, mladih dvadeset šest godina.

Definiranje raka dojke na molekularnoj razini odnosi se na vrstu prisutnih stanica i na obrazac ponašanja koje te stanice pokazuju. Svaka vrsta ili podtip raka dojke ponaša se i raste na različite načine. Određivanje molekularnog tipa raka važan je za liječenje kao i za prognozu bolesti.

Dođe i to vrijeme, možda jedan od najtežih zadataka. Rak dojke. Kako reći bližnjima dijagnozu? Postoji li pravi način?! Možda i postoji, ali ja sam izabrala svoj. Bez očajavanja, bez suza, jer sve je to samo život. Nepredvidiv kakav je, nepredvidivo je i ono što ćemo jednom izgovoriti. Svatko na svoj način. Jer sve je to život, nekad teži, nekad lakši, ali naš je i volimo ga.

Rak. Kako prihvatiti čudovište iz ormara, kako reći samom sebi "da, tu je, družit ćemo se neko vrijeme." Ne od danas do sutra, korak po korak, dan po dan, prihvaćajući polako sve prepreke koje stoje ispred nas, ne tako čvrsto da ih ne bismo slomili. Možda ćemo ponekad pasti, posustati, ali prihvaćanje je naša moć koja će nam pomoći da vodimo igru.

Kada sam pročitala Marijaninu objavu na Facebooku, u mislima mi je iskočila čekaonica na Rebru, etaža minus 1, Onkologija dojke. Svakome će se u mislima pojaviti neka od stotine čekaonica, koje nose istu sudbinu. Naša Smješkica je to divno opisala.

Za postavljanje dijagnoze limfedema nakon raka dojke važne su smjernice, ali isto tako i pregled pacijentice. Liječenje ovisi o stadiju limfedema. Što prije krenemo s liječenjem rezultati će biti bolji. Čak i kod najblažeg oblika limfedema, važno je na vrijeme djelovati.