Razumijevanje hormonskog statusa kod raka dojke

Hormonski status kod raka dojke

Što znači hormonski status?

Hormonski status kod raka dojke odnosi se na prisutnost hormonskih receptora na površini tumorskih stanica.

Ti su receptori proteini koji prepoznaju i vežu hormone poput estrogena i progesterona. Kada se hormon veže na receptor, može potaknuti rast i dijeljenje tumorskih stanica.

Hormonski pozitivni i hormonski negativni tumori

Hormonski status može biti pozitivan ili negativan, ovisno o prisutnosti estrogenskih (ER) i progesteronskih (PR) receptora.

- Hormonski ovisan rak dojke (HR pozitivan) – ima estrogenske i/ili progesteronske receptore. Receptori čine tumor osjetljivim na hormone, koji potiču njegov rast.

Takvi se tumori mogu liječiti antihormonskom terapijom, koja blokira djelovanje hormona i time usporava ili zaustavlja rast tumora.

U pravilu, hormonski pozitivni tumori imaju bolju prognozu i sporiji rast.

- Hormonski neovisni rak dojke (HR negativan) – nema estrogenske ni progesteronske receptore.

Takvi tumori ne reagiraju na hormone, pa zahtijevaju drugačiji pristup liječenju.

Kako se određuje hormonski status?

Hormonski receptori određuju se imunohistokemijskim testom, kojim se boji uzorak tkiva dobiven biopsijom.

Patolog zatim pod mikroskopom utvrđuje prisutnost i jačinu izraženosti receptora.

U patohistološkom nalazu (PHD) prisutnost receptora navodi se u postocima, koliko je stanica tumora pokazalo prisutnost ER i PR receptora.

Kako se tumače nalazi (ER, PR, HR)

- ER pozitivan (ER+) – tumor sadrži estrogenske receptore.

- PR pozitivan (PR+) – tumor sadrži progesteronske receptore.

- HR negativan (HR–) – tumor nema ni estrogenske ni progesteronske receptore.

Koliko su česti hormonski pozitivni tumori?

Otprilike dva od tri karcinoma dojke su pozitivna na hormonske receptore, što znači da većina žena s rakom dojke ima oblik bolesti koji dobro reagira na antihormonsko liječenje.

‍

Liječenje hormonski ovisnog raka dojke

Što je antihormonska (endokrina) terapija?

Liječenje hormonski ovisnog raka dojke provodi se antihormonskom terapijom, koja djeluje na estrogenske i progesteronske receptore tumorskih stanica.

Cilj je blokirati djelovanje hormona koji potiču rast tumora.

Ovaj tip raka dojke dobro reagira na antihormonsku (endokrinu) terapiju, koja usporava rast tumora, smanjuje rizik od povrata bolesti (recidiva) i poboljšava dugoročnu prognozu.

Kada se provodi antihormonska terapija?

Antihormonska terapija najčešće se uvodi:

- nakon operativnog zahvata i/ili kemoterapije – kako bi se smanjio rizik od ponovne pojave raka,

- prije operacije (tzv. neoadjuvantno liječenje) – kada je tumor veći, a pozitivan je na hormonske receptore,

- u uznapredovalom ili metastatskom stadiju bolesti – radi usporavanja rasta i širenja tumora.

‍Kako djeluje antihormonska terapija?

Antihormonska terapija djeluje na dva glavna načina:

- smanjuje ili blokira proizvodnju estrogena u tijelu,

- blokira učinak estrogena na tumorskim stanicama, čime onemogućava njihov rast.

Lijekovi koji se koriste za liječenje hormonski ovisnog raka dojke

Najčešći lijekovi koji se koriste u liječenju hormonski pozitivnog raka dojke su:

- Inhibitori aromataze Letrozol (Femara), Eksemestan (Aromasin), Anastrozol (Arimidex) - smanjuju razinu estrogena u tijelu i najčešće se primjenjuju kod žena u postmenopauzi.

- Selektivni modulatori estrogenskih receptora (SERM) Tamoksifen (Nolvadex) - veže se na estrogenske receptore i blokira djelovanje estrogena.

- Regulator estrogenskih receptora (SERD) Fulvestrant (Faslodex) - blokira i uništava estrogenske receptore, najčešće kod uznapredovalog raka dojke.

- LHRH agonisti Goserelin (Zoladex), Leuprorelin - privremeno zaustavljaju funkciju jajnika i proizvodnju estrogena kod žena koje još nisu u menopauzi.

Koliko traje antihormonska terapija?

Trajanje liječenja ovisi o stadiju bolesti, riziku povrata i podnošenju lijekova.

Najčešće se provodi pet godina, ali se kod nekih pacijentica može produžiti na sedam ili deset godina, ako liječnik procijeni da bi to dodatno smanjilo rizik od recidiva.

Individualni pristup liječenju

Odluka o vrsti i trajanju antihormonske terapije uvijek se donosi individualno, uzimajući u obzir:

- hormonski status tumora,

- menopauzalni status pacijentice,

- moguće nuspojave,

- zdravstveno stanje i želje pacijentice.

‍

Zašto je hormonski status važan?

Hormonski status raka dojke jedan je od najvažnijih faktora u određivanju liječenja i prognoze bolesti.

Poznavanje hormonskog statusa pomaže liječnicima odabrati najučinkovitiju terapiju i smanjiti rizik od povrata bolesti.

Kod većine žena rak dojke je hormonski ovisan, što znači da postoji mogućnost ciljane antihormonske terapije koja može značajno produljiti razdoblje bez bolesti i poboljšati kvalitetu života.

Razumijevanje vlastitog nalaza i svih karakteristika tumora povećava osjećaj informiranosti kao i kontrole nad bolešću.

‍

Izvor: National Institutes of Health, BreastCancer.org, Hrčak, Oncolink.org, Pliva zdravlje

Tekst ažuriran 29.10.2025.