Smijem li sad vrištati, mogu li se baciti kao dijete na sred tramvaja i plakati??? Onda odvalim sama sebi jedan sočni šamar u mislima. Boriš se deset godina, preživjela si već puno toga, neće te jedan mali rak srediti, nego ti njega.

Svaki roditelj je “slab” na svoje dijete i pokušava ga zaštititi na sve moguće načine od loših situacija. Priroda je tako posložila stvari, brinemo se za naš podmladak i to je u redu. No, trebamo li ih zaista zaštititi od svega lošeg što se u životu događa?!

Došlo je vrijeme, ulazim u ordinaciju, ležim. On zna gdje treba staviti sondu, na istom mjestu godinu prije je bila cista 6 mm i godinu prije 4 mm. Nakon 20 sekundi stiže ludilo “Gospođo imate tumor!”.

Kristina Paponja, mag. psihologije i edukant obiteljsko-sustavne terapije piše nam o nošenju s bolešću onkoloških pacijenata, fazama kroz koje prolaze i podršci koju im možemo pružiti. Kako prihvatiti dijagnozu raka, koliko je važna psihoterapija i podrška okoline pročitajte u tekstu.

Uzbuna, alarm u onom trenutku kada otkrijemo pod rukom nešto što ne pripada tu. Zvone sva zvona u glavi, strah i panika, što je naravno najnormalnija emocija koju u tom trenutku osjećamo. Ono što svakome prođe kroz glavu je pitanje je li zloćudno?

Čuči gol. U konturama bez suvišnih detalja. Dobro je potkožen, s očima, bez nosa, bez usta. Preplašen i stisnut od straha...

Osjećam kako me lovi san, polako se miješaju san i java. U trenu mi kroz mozak prolazi početak, prekrasan ranoproljetni dan 4.3.2019. i rečenica “Gospođo imate tumor!”. dan kada se svijet srušio u trenutku mislima o kraju kada ti kažu da imaš zloćudnu bolest.

Rak dojke je najčešći zloćudni tumor kod žena. Stanice raka razvijaju se iz zdravih stanica, mijenjaju svojstva, nekontrolirano rastu i dijele se uništavajući zdravo tkivo. Proces transformiranja zdravih stanica u zloćudne dovodi do formiranja tumora ili raka dojke. Saznajte sve osnovne i važne informacije o raku dojke.

Dijana je prije svega veliki borac i bez ustezanja daje sebe gdje god je potrebno. Kroz svoju borbu s rakom dojke, prošla je mogli bismo reći, vrlo neobično, vraćajući se sportu u svakoj prilici. Trčeći na kemoterapije gdje bi uhvatila, kako sama kaže, priliku za odmor, brzo se vraćala svojim obvezam, treniranju i radu na sebi.