ženske ruke drže veliku ružičastu vrpcu znak podrške oboljelima od raka dojke
FOTO: Angiola Harry
ZDRAVLJE

Napipala sam nešto, je li zloćudno?!

Uzbuna, alarm u onom trenutku kada otkrijemo pod rukom nešto što ne pripada tu. Zvone sva zvona u glavi, strah i panika, što je naravno najnormalnija emocija koju u tom trenutku osjećamo. Ono što svakome prođe kroz glavu je pitanje je li zloćudno?

By

Marina Zubak

on

17/1/2022

Samopregled spašava život

Stotinu puta napisano, ali nikada nije na odmet napomenuti, samopregled je prva linija obrane, samopregled spašava život.

Puno karcinoma je otkriveno baš na ovaj način i zato nikada ne zaboravite, nekoliko dana nakon menstruacija, kada dojke splasnu, pregledajte se.

No, je li svaka kvržica koju otkrijemo zloćudna? Naravno da nije, jako je mali postotak onih za koje će se utvrditi da su karcinomi.

Uzbuna, alarm u onom trenutku kada otkrijemo pod rukom nešto što ne pripada tu. Zvone sva zvona u glavi, strah i panika, što je naravno najnormalnija emocija koju u tom trenutku osjećamo.

Umirujuće je uvijek imati na umu da je gotovo devedeset posto kvržica dobroćudne prirode.

Dobro je napomenuti da je zbog svega ovoga napisanog poželjno što ranije krenuti sa samopregledima. Preporuka je od dvadesete godine, ja bih nadodala, možda i ranije, kako bi upoznali anatomiju svojih dojki, pratili njihov razvoj i da u budućnosti možemo usporediti je li se nešto novo pojavilo.

Prvi šok koji sam doživjela bio je baš s dvadeset godina kada sam napipala prvu kvržicu. Naravno da sam odmah pomislila da imam rak dojke. Dobra stvar koju sam napravila je što sam odmah otišla na pregled. Prestrašena, ruku pod ruku sa svojim dragim, sjećam se pune čekaonice u Klinici za tumore, kamo me uputio liječnik iz Studentske poliklinike.

No, je li svaka kvržica koju otkrijemo zloćudna, znak raka? Naravno da nije, jako je mali postotak onih za koje će se utvrditi da su karcinomi.

Minute su bile kao sati, a strah od prozivanja moga prezimena ogroman, jer mi je u glavi bilo da sam baš ja ta koja će s dvadeset godina završiti s dijagnozom raka dojke.

Primio me drag, mladi liječnik spreman objasniti sve što sam morala znati za budućnost i što mi je spasilo život. Kvržica je bila cista. Nakon nje bilo ih je još nebrojeno.

Redovito na pregled

Taj pregled donio mi je obvezu brige za svoje tijelo, za svoje dojke. Svaki mjesec redovito sam pregledavala dojke i svake godine išla na ultrazvuk, posebno zbog upozorenja na gusto žljezdano tkivo koje ponekad može skriti i problematičnu kvržicu.

Upravo to mi se i dogodilo. S 44 godine otkriven je rak dojke.

Zahvalna sam sebi, zahvalna sam svojoj prvoj cisti i divnom liječniku za svoj život.

Samopregled nije nešto što oduzima puno vremena, nije nešto što ne možemo napraviti za sebe. Samopregled je naša obveza, obveza prema našem tijelu i prema našem životu.