Sreću čine male stvari

Zadnji puta sam vam pisala prije točno godinu dana. To je bio prvi put da sam svoju borbu s rakom prenijela na papir.

Tada je moja priča završila sa rečenicom da sam sve bitke pobijedila i da čekam potvrdu da sam dobila i rat. Nekoliko dana nakon objave moje priče slijedila je moja prva velika kontrola nakon liječenja raka dojke.

Mamografiju sam obavila u istoj poliklinici u kojoj sam saznala da imam rak. Kada sam stigla u tu istu čekaonicu, ovaj puta sama, u glavi su mi se krenuli vraćati filmovi i slike od prošle godine i ona strašna rečenica: „Imate RAK!“ I ovako već nervozna što će pokazati mamografija i ultrazvuk pokušala sam misli zaokupirati  nečim sasvim drugim.

Nakon obavljenog pregleda odlazim u bolnicu kod svog doktora koji će detaljno pregledati nalaze i reći mi kako stvari stoje. Dok gleda nalaze pokušavam mu s lica otkriti i pročitati u kojem smjeru sve skupa ide.

Nakon nekog vremena vidim osmijeh na njegovom licu. Potvrđuje mi da je to to - 1:0 za MENE!

1:0 za mene ljudi! Bože koje li sreće, ne mogu vam opisati.

Kada saznaš da boluješ od maligne bolesti, tek tada shvatiš što znači biti zdrav. Danas, nakon svega što sam prošla na prvom mjestu mi je zdravlje mene i moje obitelji, a ostalo što bude bit će.

Nakon liječenja sve se vratilo, ajmo reći, u neku normalu, kolotečinu. Stari život, ali opet potpuno drugačiji. Više ne razmišljam što će biti danas, sutra, prekosutra, za godinu, pet, deset…nebitno.

Zaboravljam na sve i uživam u svakom mogućem trenutku. Upijam svaku zraku sunca, radujem se svakom novom danu kao da je posljednji.

Radujem se svakom pramenu moje kose, svakoj lokni na mojoj glavi, svakoj obavezi, poslu, zabavi pa čak i onim teškim trenucima, trudeći se da ih prevladam i izađem iz njih hrabrija, jača i ponosnija.

Nakon teških trenutaka, čovjek se raduje svakoj nebitnoj i banalnoj stvari. Sreću čine male stvari!

Mislim da je ovo prvi puta da počinjem sebe istinski cijeniti i voljeti takvu kakva jesam. Iz korijena sam promijenila svoj pogled na život i na sve oko sebe. Konačno slažem kockicu po kockicu i stavljam sve stvari tamo gdje im je mjesto.

"Opet sreća tragove mi prati, a do kada tko to može znati. Život je lijep, život je SADA!" rekao bi Kemal.

Moje liječenje se nastavlja antihormonskom terapijom i trajat će dugih pet godina. Redovne kontrole svake godine, podrazumijeva se. Injekcije koje sam primala za zaštitu jajnika svaki mjesec, sada primam svaka tri mjeseca, i to je to.

I tako dan po dan, mjesec po mjesec pa prođe i godina. Živim, radim, dišem punim plućima i uživam u svakom novom danu.

U ovom posebnom mjesecu listopadu,  opet svojom pričom želim potaknuti žene da brinu o svom zdravlju i rade preventivne preglede.

To je samo jedan djelić vašeg vremena. Obavite pregled, živite i spavajte mirno.