Radioterapija (zračenje) kod raka dojke

Posljednje ažuriranje: kolovoz 2026.

‍

Što je radioterapija i kako djeluje

Radioterapija ili terapija zračenjem jedan je od važnih načina liječenja raka dojke. Koristi ionizirajuće zračenje kako bi se uništile tumorske stanice ili zaustavio njihov rast i dijeljenje.

Zračenje djeluje tako da oštećuje DNA tumorskih stanica. Kada je oštećenje dovoljno veliko i stanica ga više ne može popraviti, ona gubi sposobnost daljnjeg dijeljenja i s vremenom odumire. Taj se proces ne događa odmah, tumorske stanice mogu nastaviti odumirati danima, tjednima pa i mjesecima nakon završetka radioterapije.

Radioterapija može djelovati i na zdrave stanice koje se nalaze u području zračenja, ali one se u pravilu bolje oporavljaju od nastalog oštećenja. Upravo zato liječenje mora biti pažljivo planirano kako bi se potrebna doza zračenja usmjerila na područje koje se liječi, uz što manju izloženost okolnih zdravih tkiva i organa.

Kod raka dojke radioterapija je lokalno liječenje. Ovisno o situaciji, zračiti se može dojka, područje torakalne stijenke nakon mastektomije te, kada je potrebno, regionalni limfni čvorovi.

Kada se preporučuje zračenje kod raka dojke

Nakon poštedne operacije dojke radioterapija je standardni dio liječenja za većinu pacijentica. I nakon uklanjanja tumora u tkivu dojke mogu ostati mikroskopske tumorske stanice koje nije moguće vidjeti tijekom operacije ili na slikovnim pretragama. Zračenjem se smanjuje rizik od povrata bolesti u dojci.  

Zračenje se iznimno može izostaviti kod starijih pacijentica s malim tumorima i povoljnim karakteristikama bolesti, a odluku o tome donosi multidisciplinarni tim.

Radioterapija nakon mastektomije

Zračenje nakon mastektomije preporučuje se kada postoji povećan rizik od povrata bolesti na području torakalne stijenke ili regionalnih limfnih čvorova.

Radioterapija se preporučuje većini pacijentica kod kojih su zahvaćeni limfni čvorovi te određenim pacijenticama bez zahvaćenih limfnih čvorova koje imaju druge čimbenike povezane s većim rizikom povratka bolesti. Kod manjih tumora bez zahvaćenih limfnih čvorova zračenje nakon mastektomije uglavnom nije potrebno.

Ako je prije operacije provedena neoadjuvantna sistemska terapija, pri odluci o radioterapiji uzima se u obzir proširenost bolesti prije početka liječenja, kao i odgovor tumora i limfnih čvorova na provedenu terapiju.

Zračenje regionalnih limfnih čvorova

Radioterapija može obuhvatiti i regionalne limfne čvorove. Najčešće se razmatra kada su u limfnim čvorovima pronađene tumorske stanice ili kada postoji povećan rizik od povrata bolesti u tom području.

Odluka o zračenju limfnih čvorova nije jednaka za sve pacijentice. Ovisi o proširenosti bolesti, broju i području zahvaćenih limfnih čvorova, vrsti operacije, prethodno provedenom liječenju i drugim karakteristikama bolesti. Kod nekih pacijentica koje su prije operacije primile sistemsku terapiju i kod kojih nakon liječenja više nema znakova bolesti u limfnim čvorovima, regionalno zračenje može se izostaviti.

Radioterapija kod metastatskog raka dojke

Radioterapija se koristi i u liječenju metastatskog raka dojke. U tom slučaju može se usmjeriti na pojedina područja zahvaćena metastazama kako bi se ublažili simptomi ili spriječile komplikacije.

Zračenjem se može ublažiti bol kod koštanih metastaza ili liječiti metastaze koje pritiskom na okolna tkiva i organe uzrokuju tegobe. Odluka o radioterapiji i području koje će se zračiti ovisi o mjestu metastaza, simptomima, proširenosti bolesti i drugim oblicima liječenja koje pacijentica prima.

Kako izgleda planiranje zračenja

Prije početka radioterapije potrebno je precizno isplanirati liječenje. Planiranje, odnosno simulacija zračenja, najčešće se provodi pomoću CT simulatora koji omogućuje snimanje područja koje će se zračiti i okolnih zdravih tkiva i organa.

Tijekom CT simulacije pacijentica se postavlja u položaj u kojem će kasnije primati radioterapiju. Kod zračenja dojke pacijentica leži na leđima s rukama podignutima iznad glave. Mogu se koristiti posebni oslonci i pomagala koja olakšavaju održavanje istog položaja tijekom svakog zračenja.

Na temelju CT snimki određuje se područje koje je potrebno zračiti, odnosno ciljni volumen, kao i okolna zdrava tkiva i organi koje je potrebno što više zaštititi. Zatim se izrađuje individualni plan zračenja kojim se određuju ukupna doza zračenja, njezina raspodjela te smjerovi iz kojih će se zračenje primjenjivati. Cilj je potrebnu dozu što preciznije usmjeriti na područje koje se liječi, uz što manju izloženost okolnih zdravih tkiva i organa.

Kako bi se pri svakom dolasku mogla ponoviti ista pozicija tijela, na koži se mogu napraviti male oznake koje služe za precizno namještanje prije zračenja. Ovisno o ustanovi i načinu provođenja radioterapije, mogu se koristiti privremene oznake ili sitne trajne točkice na koži, nalik tetovaži.

Koliko traje radioterapija i koliko se zračenja dobiva

Trajanje radioterapije i ukupna doza zračenja nisu jednaki za sve pacijentice. Ovise o području koje se zrači, karakteristikama bolesti, prethodnom liječenju i individualnom planu radioterapije.

Ukupna doza zračenja izražava se u grejima (Gy), a kod radioterapije dojke u pravilu se dijeli na manje pojedinačne doze koje se nazivaju frakcije. Takav način primjene omogućuje učinkovito djelovanje na tumorske stanice uz što bolje očuvanje zdravih tkiva.

Za razliku od nekadašnjih režima koji su često trajali pet ili više tjedana, danas se kod raka dojke najčešće primjenjuju kraći, hipofrakcionirani režimi zračenja. Jedan od standardnih režima je ukupna doza od oko 40 Gy podijeljena u 15 frakcija, koja se primjenjuje tijekom tri tjedna.

Kod određenih pacijentica radioterapija može trajati samo jedan tjedan, uz ukupnu dozu od 26 Gy podijeljenu u pet frakcija.

Ako je potrebno zračiti i regionalne limfne čvorove režim zračenja određuje se individualno.

Kod nekih pacijentica nakon zračenja cijele dojke može se primijeniti i dodatna doza zračenja na područje gdje se tumor nalazio, takozvani boost. Potreba za dodatnim zračenjem procjenjuje se prema dobi pacijentice i karakteristikama tumora te može utjecati na ukupno trajanje radioterapije.

Vrste radioterapije kod raka dojke

Radioterapija kod raka dojke može se provoditi na nekoliko načina, ovisno o području koje je potrebno zračiti, vrsti operacije, karakteristikama tumora i individualnom planu liječenja.

Najčešće se primjenjuje vanjska ili eksterna radioterapija (EBRT). Kod određenih pacijentica s ranim rakom dojke može se koristiti i brahiterapija, dok intraoperativna radioterapija (IORT) ima znatno užu primjenu.

Eksterna radioterapija (EBRT)

Eksterna radioterapija (EBRT, External Beam Radiation Therapy) najčešći je oblik radioterapije kod raka dojke. Zračenje dolazi iz linearnog akceleratora, a snopovi zračenja precizno se usmjeravaju na područje koje je potrebno liječiti.

Ovisno o individualnom planu liječenja, može se zračiti cijela dojka, područje dojke gdje se tumor nalazio, područje torakalne stijenke nakon mastektomije te, kada je potrebno, regionalni limfni čvorovi.

Suvremeno planiranje omogućuje da se potrebna doza zračenja što preciznije usmjeri na područje koje se liječi, uz što manju izloženost okolnih zdravih tkiva i organa.

Kod zračenja lijeve dojke posebna se pažnja posvećuje zaštiti srca. Jedna od tehnika koja se može koristiti je zračenje u dubokom udahu (DIBH). Tijekom dubokog udaha prsni koš se širi, a srce se udaljava od područja koje se zrači, čime se dodatno smanjuje njegova izloženost zračenju.

Brahiterapija

Brahiterapija je oblik unutarnje radioterapije kod kojeg se izvor zračenja dovodi neposredno u područje koje je potrebno liječiti.

Kod raka dojke može se koristiti intersticijska brahiterapija. Tanki kateteri postavljaju se u područje dojke oko mjesta na kojem se tumor nalazio, a kroz njih se privremeno uvodi radioaktivni izvor. Na taj se način zračenje usmjerava na ograničeno područje dojke, dok okolna zdrava tkiva primaju manju dozu.

Brahiterapija nije namijenjena svim pacijenticama. Može se primijeniti kod pažljivo odabranih žena s ranim rakom dojke nakon poštedne operacije, kao jedan od načina djelomičnog zračenja dojke.

Brahiterapija dojke provodi se i u Hrvatskoj, ali riječ je o specijaliziranoj metodi koja se koristi samo kod određenih pacijentica. KBC Sestre milosrdnice među programima brahiterapije navodi i karcinom dojke.

Intraoperativna radioterapija (IORT)

Postoji i mogućnost intraoperativne radioterapije (IORT), koja se provodi tijekom same operacije raka dojke. Nakon uklanjanja tumora zračenje se primjenjuje izravno na područje na kojem se tumor nalazio.

IORT ima ograničenu primjenu i dolazi u obzir samo kod pažljivo odabranih pacijentica s ranim rakom dojke. Nije standardna zamjena za postoperativnu radioterapiju kod većine žena, a u nekim slučajevima nakon IORT-a može biti potrebno i dodatno zračenje.

Kako izgleda zračenje dojke?

Kod vanjske radioterapije pacijentica leži na stolu za zračenje, najčešće na leđima s rukama podignutima iznad glave. Radiološki tehnolog namješta je u isti položaj koji je određen tijekom planiranja radioterapije. Prije samog zračenja mogu se napraviti i kontrolne snimke kako bi se provjerio položaj.

Tijekom zračenja potrebno je mirno ležati. Uređaj se pomiče oko pacijentice i zračenje usmjerava iz unaprijed određenih položaja, ali je ne dodiruje. Samo zračenje ne boli i ne može se osjetiti. Osoblje za vrijeme zračenja izlazi iz prostorije, ali pacijenticu cijelo vrijeme vidi i čuje te s njom može komunicirati.

Samo zračenje traje nekoliko minuta, dok cijeli postupak traje dulje zbog pravilnog namještanja i provjere položaja. Nakon tretmana pacijentica može odmah otići kući i nastaviti s uobičajenim aktivnostima, ovisno o tome kako se osjeća.

Nakon vanjske radioterapije pacijentica nije radioaktivna. Zračenje ne ostaje u tijelu i nakon tretmana može bez ograničenja biti u kontaktu s drugim ljudima, uključujući djecu i trudnice.

Nuspojave radioterapije

Radioterapija djeluje na područje koje se zrači pa može utjecati i na zdrave stanice koje se nalaze u njegovoj blizini. Nuspojave se razlikuju od osobe do osobe i ovise o području koje se zrači, ukupnoj dozi i načinu zračenja, ali i drugim oblicima liječenja koje je pacijentica primila.

Neke nuspojave javljaju se tijekom liječenja ili ubrzo nakon njegova završetka i postupno prolaze, dok se druge mogu razviti mjesecima ili godinama kasnije.

Rane nuspojave radioterapije

Promjene na koži među najčešćim su nuspojavama zračenja dojke. Koža na području koje se zrači može postati crvena ili tamnija, osjetljiva, suha, zategnuta ili svrbjeti. Kod izraženije reakcije može doći do ljuštenja i oštećenja površinskog sloja kože. Promjene se najčešće razvijaju postupno tijekom liječenja, a mogu se još neko vrijeme pogoršavati nakon posljednjeg zračenja prije nego što počnu zacjeljivati.

Umor je također česta nuspojava radioterapije. Može se postupno pojačavati kako liječenje traje, a kod nekih žena potraje još nekoliko tjedana nakon završetka zračenja. Intenzitet umora vrlo je individualan.

Otečenost i osjetljivost dojke mogu se pojaviti tijekom ili nakon radioterapije. Dojka može biti osjetljiva, zategnuta, otečena ili bolna. Ove tegobe najčešće se postupno smanjuju nakon završetka liječenja.

Gubitak dlačica može se pojaviti na području koje se zrači, primjerice u pazuhu ako se nalazi unutar područja zračenja. Dlačice se nakon liječenja najčešće ponovno pojave, iako kod nekih žena gubitak može biti trajan.

Ako područje zračenja obuhvaća regionalne limfne čvorove, mogu se pojaviti i druge tegobe, ovisno o području koje je uključeno u plan zračenja.

Kasne nuspojave radioterapije

Kasne nuspojave mogu se pojaviti mjesecima ili godinama nakon završetka radioterapije. Danas su ozbiljne kasne posljedice znatno rjeđe zahvaljujući preciznijem planiranju i suvremenim tehnikama zračenja.

Promjene dojke i kože mogu ostati vidljive ili se razviti s vremenom. Koža može biti nešto tamnija, a mogu se pojaviti i sitne proširene krvne žile na površini kože. Dojka može postati čvršća, manje elastična ili se s vremenom nešto smanjiti. Jedan od mogućih uzroka takvih promjena je fibroza, odnosno stvaranje ožiljnog i manje elastičnog tkiva nakon zračenja.

Limfedem se može razviti nakon liječenja raka dojke, osobito kod žena koje su imale operaciju limfnih čvorova i zračenje područja limfnih čvorova. Može zahvatiti ruku, šaku, dojku ili područje prsnog koša, a može se pojaviti i godinama nakon završetka liječenja.

Promjene na plućima nisu česte, ali se mogu pojaviti ako je dio pluća bio izložen zračenju. Može doći do upalne reakcije plućnog tkiva, koja se može očitovati suhim kašljem ili nedostatkom zraka, a rjeđe se mogu razviti dugotrajnije promjene poput fibroze plućnog tkiva.

Kasne posljedice na srcu moguće su prvenstveno kod zračenja lijeve dojke, jer se srce nalazi blizu područja koje se liječi. Suvremeno planiranje i tehnike kojima se smanjuje izloženost srca značajno su smanjili taj rizik, ali on nije potpuno nestao.

Slabljenje kostiju u području zračenja, primjerice rebara, može se rijetko pojaviti kao kasna posljedica radioterapije. Rijetko može doći i do oštećenja živaca, što može uzrokovati trnce, utrnulost, bol ili slabost ruke.

Njega kože i što možete učiniti za sebe tijekom zračenja

Koža na području koje se zrači tijekom radioterapije može postati osjetljiva, suha, crvena ili tamnija, a kod jačih reakcija može doći i do ljuštenja. Pravilna njega kože može pomoći smanjiti nelagodu i spriječiti dodatnu iritaciju.

Upute o njezi kože mogu se razlikovati ovisno o ustanovi i vrsti zračenja, zato se prvenstveno pridržavajte preporuka radioterapijskog tima. Ako primijetite jače crvenilo, bol, pucanje ili ljuštenje kože, obavijestite radiološkog tehnologa ili liječnika.

Njega kože tijekom radioterapije

- Područje koje se zrači perite nježno, mlakom vodom i nakon pranja kožu osušite laganim tapkanjem mekanim ručnikom, bez trljanja.

- Kreme i preparate za njegu kože koristite prema preporuci radioterapijskog tima. Danas se hidratacija kože uglavnom ne zabranjuje, ali preporuke o tome koji preparat koristiti i kada ga nanositi mogu se razlikovati.

- Nemojte brijati, depilirati voskom ili koristiti kreme za depilaciju na području koje se zrači bez prethodnog dogovora s radioterapijskim timom.

- Izbjegavajte vrlo visoke i niske temperature na zračenom području, poput termofora ili ledenih obloga.

- Nosite mekanu, udobnu i prozračnu odjeću koja ne pritišće i ne trlja kožu. Ako grudnjak iritira kožu, može pomoći mekani pamučni grudnjak bez žice ili, ako vam odgovara, neko vrijeme možete biti bez njega.

- Kožu koja se zrači zaštitite od izravnog sunca. Nakon radioterapije tretirano područje ostaje osjetljivije na sunce pa ga je važno štititi i nakon završetka liječenja.

Kretanje, odmor i svakodnevne aktivnosti

Radioterapija ne znači da morate prestati s uobičajenim aktivnostima. Ako se osjećate dobro, možete nastaviti hodati, vježbati i obavljati svakodnevne aktivnosti u mjeri koja vam odgovara. Lagana i umjerena tjelesna aktivnost može pomoći i kod umora povezanog s liječenjem.

Nastavite i s preporučenim vježbama za ruku i rame nakon operacije dojke. One pomažu održati pokretljivost ramena i ruke, što je važno i tijekom samog zračenja.

Ako se umor pojača, prilagodite aktivnosti tome kako se osjećate i odmorite kada vam je potreban. Umor se tijekom radioterapije može postupno pojačavati i može potrajati još neko vrijeme nakon završetka liječenja.

Što nakon završetka radioterapije?

Nakon posljednjeg zračenja tijelu je potrebno još neko vrijeme za oporavak.

Važno je znati da nuspojave ne prestaju onog dana kada završi radioterapija i da oporavak nakon radioterapije nema isti tempo za svaku od nas.

Koža na području koje je zračeno može još neko vrijeme biti crvena, osjetljiva ili se ljuštiti, a kod nekih žena kožna reakcija bude najizraženija tek nakon završetka liječenja. Nakon toga se kod većine postupno smiruje.

Umor također može potrajati nekoliko tjedana, ponekad i dulje. Povratak u uobičajeni ritam zato ne mora biti trenutačan. Aktivnosti povećavajte postupno, ovisno o tome kako se osjećate, a s njegom i zaštitom kože nastavite prema uputama koje ste dobili tijekom radioterapije.

Nakon završetka radioterapije nastavlja se praćenje raka dojke prema planu koji ovisi o prethodnom liječenju i vašoj individualnoj situaciji. Ako nakon liječenja primijetite novu promjenu na dojci ili području prsnog koša, oticanje ruke ili dojke, nove ili izraženije bolove, poteškoće s disanjem ili neku drugu tegobu koja vas zabrinjava, nemojte čekati sljedeću kontrolu nego se javite liječniku.

‍

Izvor: CROSBI, Dabar, Breastcancer.org, ESMO, CroRIS, Breast Cancer Now, NCI, Cancer Research UK, ASTRO