Humani papiloma virus (HPV) jedna je od najčešćih spolno prenosivih infekcija i glavni uzročnik raka vrata maternice. Unatoč njegovoj raširenosti, najozbiljnija posljedica poput raka, može se spriječiti pravovremenim cijepljenjem i redovitim ginekološkim pregledima. O toj temi i aktualnim izazovima u borbi protiv HPV-a govori dr. Marko Gangur, HPV konzultant za Hrvatsku unutar European Cancer Organisation.

Centralni venski port kateter, poznat kao port, medicinsko je rješenje koje omogućuje jednostavan i siguran pristup centralnim venama za dugotrajno liječenje. Koristi se u različitim terapijskim postupcima poput kemoterapije, parenteralne prehrane i transfuzija, smanjujući potrebu za učestalim ubodima u vene. Zahvaljujući ugradnji ispod kože, port omogućuje pacijentima normalne svakodnevne aktivnosti i značajno poboljšava kvalitetu života. U članku donosimo sve što trebate znati o ugradnji, održavanju i prednostima ovog uređaja.

Projekt „Mama, budi zdrava" jedinstvena je inicijativa koja uz pomoć najmlađih potiče majke na brigu o vlastitom zdravlju, posebno kroz redovite preventivne preglede. Ovaj edukativno-preventivni program, koji obuhvaća vrtiće, osnovne i srednje škole diljem Hrvatske, povezuje obitelj i zajednicu u zajedničkoj misiji očuvanja zdravlja žena. S naglaskom na ranu prevenciju i edukaciju, projekt donosi snažnu poruku o važnosti ženskog zdravlja za cijelu obitelj. Uz podršku djece, poruka „Mama, budi zdrava" dopire do tisuća žena, podsjećajući ih koliko je njihovo zdravlje važno za njih same i njihove najbliže.

Movember je globalna inicijativa koja se svake godine održava u studenom s ciljem podizanja svijesti o muškom zdravlju. Tijekom ovog mjeseca, muškarci diljem svijeta puštaju brkove kao simbol podrške i poticaj na razgovor o temama koje se često prešućuju. Movember ohrabruje muškarce na preventivne preglede i otvorenost prema vlastitom zdravlju, podsjećajući ih da briga o sebi nije slabost, već snaga i odgovornost prema sebi i svojim bližnjima.

I ove godine imali smo priliku i mogućnost osjetiti Race for the Cure. Nije to samo utrka, mjesto je to zajedništva, susreta, zagrljaja, ružičaste u neograničenim količinama, zvona svetog Duje u čast onima koje su otišle, a zauvijek ostale. Hvala Našoj udruzi Sve za Nju što osjetimo Split i ružičasto svake godine.

Koliko je problema i nedostataka u zdravstvu, o odnosu javnog i privatnog zdravstva i gdje je u svemu tome pacijent pročitajte u odličnom tekstu Ivane Rimac Lesički.

Radioterapija važan je dio liječenja raka dojke, koristeći ionizirajuće zračenje za ciljano uništavanje tumorskih stanica. Ovaj oblik terapije obično se primjenjuje nakon kirurškog uklanjanja tumora kako bi se uništile preostale tumorske stanice. Cilj je osigurati učinkovitu terapiju s minimalnim nuspojavama.

Prije nego pokušamo pomoći drugima, važno je voditi brigu o vlastitom mentalnom zdravlju. Biti utočište i pružiti ruku drugom ljudskom biću posebno je iskustvo, ali prije toga pobrinimo se da smo mi dobro i da se u pomaganju drugima sami ne praznimo. Tako piše naša Mateja, koja je s nepunih dvadeset i šest godina dobila dijagnozu AML – akutne mijeloične leukemije.

Život piše čudne priče i u tim pričama uvijek nešto čekamo. Ponekad nam da i po nekoliko rođendana koje nije lako čekati, ali su najslađi, jer znače život. Bila to jedna godina i jedan rođendan od dijagnoze maligne bolesti ili pet, šest, deset…svejedno je. Svaka godina nosi jednu malu pobjedu, novu snagu i vjeru da ćemo ostati na tom putu. Marija nam piše o nekoliko svojih rođendana, a mi joj želimo još puno slatkih pobjeda u broju godina koji je čekaju.

Kao pacijenti se, doslovno, učimo primati podršku. Nije to jednostavan put, posebno kada nam je potrebna samoća da se ogolimo najprije sami pred sobom pa onda lagano prihvaćamo ono što nam pružaju naši bližnji. Jedan korak teže je naći se s druge strane, kada bliska osoba oboli i odjednom smo mi ti koji bi dali sve, preuzeli sve na sebe da ne osjeti teret bolesti na leđima. Putovati zajedno na putu straha i navijati za život. Hvala našoj Ani na divnom tekstu.

Pet hrvatskih udruga - Sve za nju, Nismo same, Europa Donna Hrvatska, Caspera i Ja KA, ovog su listopada pokrenule kampanju #NeZaboraviMe i konsolidirale se u zajedničkom cilju: podići svijest o mogućnostima za gensko testiranje na mutacije BRCA1 i BRCA2 gena, kako bi podigli razinu prevencije od karcinoma dojke i jajnika

Prođe i taj listopad. Sve o čemu se pisalo i glasno vikalo, čekat će opet neka bolje vremena, nove listopade. Gorak okus ostavlja ono što je bilo i nikada se neće ispraviti, ono što bi moglo biti, a hoće li? Naša Kate odlučila je napisati nešto na temu prevencije i kroz riječi odbaciti sve ono nevaljalo, da opet život zamiriše u svojoj punini, za neka nova proljeća.

Kemoterapija, opadanje kose, ćelave glavice… Sve ovo donosi određenu težinu onoj koja to „nosi“ na sebi, ali i u sebi. O jednoj malo drugačijoj perspektivi koju dobijemo liječenjem raka, o čistoj emociji i snazi, piše nam naša Željka. A Željka nam je poklonila i malu galeriju ćelavih glavica.

Kako izgleda život jedne onko pacijentice godinu dana nakon onih teških riječi – imate rak? Kako je doći opet na isto to mjesto gdje ste čuli te riječi? Ivana ima odgovore, ali i riječi ohrabrenja.

Voljela bih da nikome ne treba sraz života i smrti da shvati koliko je malo zapravo puno. Koliko su ljudi važniji od stvari. Koliko nanizanih problema u našim glavama možemo staviti na stranu. Neka čekaju.

Prođu dani, prođu mjeseci i prođe godina. Jesmo li nakon svega isti? U sjećanju je još uvijek žena koja je možda živjela bez velikih briga, odluka, boli...hoće li se vratiti? Pročitajte novi tekst naše Željke, njene misli: "Nekada je sve bilo drugačije i divno je da sam nekada bila ti, ali jednako tako neprocjenjivo je sada biti ja. I sada nakon 365 izazovnih dana pitam se gdje si, vidiš li me, jesi li si ponosna na ženu koja si postala?!"

Listopad je krenuo u svom živopisnom ružičastom izdanju. Riječi, poruke, fotografije, sve ono što nosi poziv…misli na sebe, poštuj svoje tijelo, napravi preventivni pregled. Svaka od nas ružičastih zna, svaka od nas će sitnicom poslati poruku. Ako nikada, poslušaj sada, znat ćeš da je vrijedilo.

Rujan je mjesec svjesnosti o raku krvi. Donosimo priču jedne od heroina, Anice Črnile, koja je Non-Hodgkinov limfom pobijedila čak četiri puta. Slušati Anicu, njezinu priču, godine liječenja, sve uspone i padove i na kraju konačnu pobjedu, vrijedno je velikog poštovanja. Lavica u horoskopu i Lavica u životu.

One su žene koje su prošle put zvan rak. One su na svojoj koži osjetile sve što taj put nosi sa sobom. Nakon svega, odlučile su osnivanjem udruge Onko Beauty pokazati da liječenjem raka nismo manje žene, da imamo potrebe kao i svaka zdrava žena.

Kemoterapija jedna je od ključnih faza liječenja raka dojke, pružajući učinkovit terapijski pristup u borbi protiv ove zloćudne bolesti. Kemoterapija cilja na maligne stanice koje se brzo dijele, suzbijajući njihov rast i širenje. Iako donosi znatnu korist, kemoterapija može izazvati neugodne nuspojave, koje se prate i ublažavaju uz podršku onkologa.

Poštedna operacija dojke je kirurški zahvat kojim se uklanja tumor iz dojke i dio zdravog okolnog tkiva. Ova vrsta operacije izbor je za žene s rakom dojke u ranom stadiju, kada je tumor ograničen u jednom dijelu dojke. Poštedna operacija omogućuje pacijenticama očuvanje izgleda dojke i važna je za postizanje optimalnih rezultata liječenja.

Uzimanje antihormonske terapije tijekom liječenja raka dojke može biti povezano s povećanjem tjelesne težine. Ova nuspojava posljedica je promjena u metabolizmu i hormonskim promjenama. Razumijevanje promjena, usvajanje zdravih prehrambenih navika i tjelesne aktivnosti, važni su u održavanju zdrave tjelesne težine tijekom liječenja.

Kada bih mogla, prišla bih ti i rekla da sam počela cijeli život ispočetka i da mi je istinski lijepo. Uzela bih te za ruku i provela kroz novi život, pokazala ti sve, ama baš sve. Sve ono za što nisi znala, a toliko je divno. Sretan mi, ne, sretan NAM četvrti rođendan!

Jesmo li sami izazvali bolest? Je li rak došao zato što smo nešto krivo napravili, krivo se osjećali ili pojeli nešto što ne spada u spektar zdrave hrane? Neki kažu da je „osoba C“ upravo ta osoba, sama kriva za onu malu, a nezgodnu riječ „rak“.

Biti psihoterapeut ženama oboljelima od raka za Laru je dar, vidi veliki potencijal u tom radu i kaže da je njene „cure“ liječe. Svjedočiti transformaciji tih žena kroz psihoterapiju za Laru je moćno i prilika da naučiš što je važno, kako cijeniti život.

Kako djeci prenijeti informaciju da je roditelj obolio od maligne bolesti? Tena Šnajder u suradnji sa udrugom Caspera izdala je slikovnicu „Mama je bolje“ u kojoj na djeci razumljiv način objašnjava sve što se događa kada roditelj dobije dijagnozu raka.

Bilo nakon punkcije, biopsije ili same operacije karcinoma dojke, uzorci tkiva se pregledavaju pažljivim okom patologa. Nalaz koji ćete dobiti je patohistološki nalaz i u njemu vam vjerojatno puno toga napisanog neće biti jasno. Patohistološki nalaz sadrži sve podatke koji su potrebni za dijagnosticiranje i liječenje raka dojke.

Osim što je vitamin D potreban za zdravlje kostiju, funkcioniranje mozga, smanjuje upalne procese i potiče imunološki sustav, sve je više istraživanja koja potvrđuju izravnu vezu između manjka vitamina D i raznih oblika karcinoma, među kojima je i karcinom dojke. Dovoljna količina ovog vitamina važna je u prevenciji raka dojke, boljoj prognozi, kao i stopi preživljenja.

Guste dojke označavaju gusto tkivo dojki koje se sastoji od više fibroznog i žljezdanog tkiva, a manje masnog. Žene sa gustim tkivom dojke mogu uz druge faktore imati veći rizik za razvoj raka dojke. Kako se mjeri i označava gusto tkivo dojki, što to za vas znači i koje preglede raditi, pročitajte u tekstu.

Nekad je potrebno malo vremena da se stvari slegnu. Tekst čeka već neko vrijeme da se sve posloži i dočekao je. I nedostajanje se zna posložiti, onaj tren kada osjetiš mir u sebi, kada u glavi i srcu osjetiš da sve ima svoj početak i kraj. Kraj je često prije nego zamišljamo i možemo prihvatiti, odlasci su teški. Još nismo naučili, a niti nećemo, zaustaviti ih, ali zato ostaje puno toga u nama što je neizbrisivo. - Godina postaje preduga, prepuna je nedostajanja, a tako brza da je još uvijek sve živo. Samoća budi sjećanja, naviru kao bujica. Želje, snovi, sve ono što smo trebale, a nismo. Ali hoćemo jednom, sigurna sam. Tu ste kao sjena dokle god mogu gledati, šapćete dokle god mogu slušati. Volem!

Prije početka liječenja raka dojke važno je razgovarati s liječnicima o mogućnostima liječenja kako biste zajedno donijeli najbolju odluku. Koje su vrste operativnog zahvata raka dojke, sve o radioterapiji, kemoterapiji, endokrinoj terapiji, Herceptinu i nuspojavama koje možete očekivati tijekom liječenja donosimo u tekstu.

Gledam kroz prozor, oblačno je i razmišljam hoću li u šetnju, što ako krene kiša?! Trenutno je pretoplo, hoće li me glava zaboljeti?! Bole kosti, boli tijelo, hoću li se još više iscrpiti?! Stotinu puta su mi se vrtjele iste misli po glavi i ako uspijem skupiti se i izaći u šetnju, nikada nisam požalila. Ponajprije zbog toga što mi donese rasterećenje u glavi, prava antistres terapija, a i zadovoljstvo da sam nešto napravila za sebe i ovo tijelo koje pod antihormonskom terapijom malo toga može. Članak kako ga je donio dr. Igor Berecki, pročitala sam baš u jednom od takvih dana kada sam se pitala mogu li ili ne mogu. Puno razmišljanja obično donese ono „ne mogu“ i zato tenisice na noge i na svježi zrak.

Seromi dojke su područja nakupljanja serozne tekućine. Javljaju se nakon operacije raka dojke ili bilo kojeg drugog zahvata na dojci te radioterapije. O simptomima, dijagnozi i liječenju seroma pročitajte u tekstu.

Pričati o proživljenom iskustvu sa rakom nikada nije lako, ali kada to iskustvo prati duboki osjećaj krivnje, sigurno je još i teže. Priča koju nam je napisala Darija upravo je takva i upravo zato je iznimno hrabro progovoriti, ne samo o pozitivnim stvarima, nego i o onima za koje mislimo da smo krivo napravili. Iskreno napisati da nismo napravili nešto što smo trebali i da je iz toga proizašlo nešto što je otežalo život i nama samima i obitelji, ali i ukazati koliko je važno voditi brigu o sebi, o svom zdravlju, ići na preventivne preglede čak i onda kada mislimo „to se meni ne može dogoditi“, „nitko u obitelji nije imao rak“. Rak ne prepoznaje ni dob ni spol, ni obiteljsku anamnezu, rak se može dogoditi svakome.

Tanja Gombar koja je dijagnozu raka dojke dobila 2018. godine, u čekanju na odluku konzilija treba li na kemoterapiju, slučajno je saznala za Oncotype testiranje. Niti liječnici, a ni Google nisu pomogli u pronalaženju odgovora gdje se testirati i kako uopće provesti cijelu proceduru, ali je Tanja svojom upornošću došla do cilja, testiranje i liječenje bez kemoterapije. Što je Oncotype test? Genski test koji mjeri ekspresiju dvadeset i jednog gena u tkivu tumora, primjenjiv za pacijentice u ranoj fazi invazivnog raka dojke, a rezultati pomažu u procjeni kolika je korist od kemoterapije i je li uopće potrebna. Tanja nam je ispričala svoju priču, pročitajte!

Pomaže li vježbanje tijekom i nakon liječenja raka dojke? Vježbanje ima mnoge benefite, može ublažiti nuspojave kod liječenja raka dojke kao što su umor, bolovi, nesanica, depresija, ali biti i jedan od čimbenika za smanjivanje rizika od razvoja raka.

Svjedoci smo sve češće pojave malignih bolesti, od kojih je kod žena najučestaliji rak dojke. Srećom, danas se rak dojke liječi sa sve većim uspjehom, a prvi korak u liječenju često je operativni zahvat. Jedna od mogućnosti je mastektomija, kojom se uklanja tkivo dojke i aksilarni limfni čvorovi. Uz mastektomiju, također se može izvesti rekonstrukcija dojke. U tekstu saznajte sve o različitim vrstama mastektomije, postupku rekonstrukcije dojke i rizicima koje ova operacija nosi.

„Dal' grom odabira hrast? Ili se to pak hrast munjama nametne“ ili vječno pitanje „zašto baš ja?“ Smije li biti patetike, jesu li sve priče iste, smije li biti suza, smijeha, nesigurnosti, sreće? Zašto ne, pitam se. Rekla bih da ljudski život ne smije imati zabrana, niti u jednom smjeru, jer nije ravna crta niti u najboljim danima. Dobre, loše emocije, sasvim svejedno, samo da su nama osobno u tom trenutku u redu. Doći će vrijeme rasta, doći će vrijeme kada ćemo se s mirom moći osvrnuti na sve što je iza nas. Dok traje bura, neka je, otići će kao i svaka druga. Kada krene ples, pustimo ga neka traje. Freestyle u ritmu života, možemo skupa.

Nagrada Vesna Andrijević Matovac – VAM dodjeljuje se u spomen na osnivačicu i prvu predsjednicu udruge SVE za NJU, pojedincima za njihov doprinos u promicanju prevencije raka i skrbi za onkološke bolesnike. Ove godine dobitnica je Sonja Grgat, predsjednica udruge Caspera. Kada se konstantno daješ, onda mora doći i nagrada za sav taj trud. Sonja je svojim radom i trudom zaslužila dobiti ovu vrijednu nagradu i voljela bih kada se ovi redovi ne bi mogli samo čitati, nego i čuti, taj žar s kojim ih je izgovorila, ta zahvalnost i silina emocija. Bilo je zadovoljstvo biti uz nju, gledati tu sreću i upijati svaki trenutak. Kao što Sonja ima svoje uzore, tako je i ona jedan veliki uzor, inspiracija i prijatelj. Ponosna sam što je dio mog života.

Stereotaksijska biopsija dojke relativno je jednostavan postupak koji može biti koristan za postavljanje dijagnoze raka dojke, kako bi se liječenje započelo što je prije moguće. Kod ovog postupka koristi se mamograf kako bi se točno lociralo mjesto na kojem se nalazi sumnjiva tvorba i kao pomoć kod usmjeravanja igle za biopsiju. Obično se radi kada radiolog uoči sumnjivu, nepalpabilnu tvorbu na mamografiji. Nakon zahvata, uzorak se šalje u laboratorij na analizu kao i kod svake druge vrste biopsije. Postupak je niskorizičan i ostavlja minimalan ožiljak na mjestu biopsije. Sve o stereotaksijskoj biopsiji pročitajte u tekstu.

Pratitelj koji postaje učitelj. Možda ne svačiji, ali moj da. Od početka ovog puta, kada je sve izgledalo kao jedna obična, velika katastrofa, do danas kada mogu reći da nikada nisam više osjećala slobodu. Zapravo, tek sada znam što je sloboda. Stopila sam se s njom. Puštam je neka me vodi. Ne postoji svemir u koji bi stalo sve što sam naučila, mogla bih nabrajati i nabrajati. Ne postoji svemir u koji bi stala sva ljubav koja se dogodila. Ljudi koji su bili i koji su se dogodili. Ima nešto u svemu tome što je teško opisati. I smijeh i suze. Naučila sam. Vrijedilo je.

Za dan žena, priča jedne žene koja je u inat svima odlučila biti dobro. Vjerojatno u borbi i inatu, slična svim pričama onih koje su oboljele od raka. Dovoljno teško samo po sebi, saznati da se moraš izboriti za zdravlje, dobiva na težini kada okolina ne shvaća da nije na njima borbu činiti još težom. Od prvog susjeda do poslodavca, često se provlače priče i problem bolovanja. Priče koje, obitelj oboljele osobe, dodatno opterećuju, posebno kada se radi o djeci kojoj bi se trebalo puno obzirnije obraćati ili još bolje ne obraćati, to je posao roditelja. Anita, koja je danas srećom dobro, opisala nam je kako je to izgledalo u njenom malom mjestu s kojim se, osim s bolešću, morala nositi i boriti.

Erizipel je bakterijska infekcija kože koja se prepoznaje po karakterističnom ravnom, sjajnom i oštrom crvenilu zahvaćenog područja kože. Ulazne točke za patogene su često male rane, ogrebotine ili oštećenja na koži. Budući da simptomi erizipela mogu nalikovati drugim infekcijama kože, dijagnozu treba postaviti liječnik. Posebno je važno pratiti stanje kože ruku kod osoba s limfedemom.

Priče koje najčešće dobijemo su one žena koje su već prošle liječenje i mogu sagledati sve iz neke druge perspektive. Željkina priča je posebna, jer je u sred liječenja, a već je shvatila toliko toga. Od onoga da nema poslagivanja u životu, jer ne znaš što sutra donosi, do toga da uspori, da zahvali, da preda dio svog tereta drugima pa i da kosa ne mora biti „fresh.“ Ništa ne mora biti fresh, osim nas samih i rekla bih da nas Željka, na sred svog puta zvanog rak, može naučiti puno toga. Čak i nas koje smo prošle liječenje i ponekad zalutamo nekim krivim putem. Čitajući ovaj tekst, shvatiš to opet iznova i hvala ti na tome Lavice.

Važan dio imunološkog sustava jesu limfni čvorovi. Kod raka dojke, aksilarni limfni čvorovi su prvi koji primaju limfnu drenažu iz dojke. Tijekom kirurškog zahvata raka dojke, provodi se biopsija sentinel limfnog čvora (ili čvorova) radi procjene proširenosti bolesti u aksili. Negativan rezultat biopsije sentinel čvora na maligne stanice ukazuje da se rak nije proširio na limfne čvorove.

Postoje tekstovi koji te ponekad ostave bez riječi, zaustave dah dok čitaš. Ovo je jedan takav. Što kada se, i sami bolesni, nađemo s druge strane…jesmo li se ikada zapitali kako je drugoj strani bilo kada su se suočili s našom bolešću? S našom ranjivošću? S tugom i strahom u očima koju smo bezuspješno pokušavali sakriti. Ili sa borbenošću, koja nas je štitila od ranjivosti. Trenutak kada padaju sve maske, kada ispustimo sve iz sebe, kada samo želimo grliti našeg velikog dječaka. Katija nam ovaj puta ne donosi drugi dio priče svog dalmatinskog dišpeta u okršaju s rakom, ali donosi nešto moćno…

Pagetova bolest dojke rijetki je oblik raka dojke koji obično zahvaća bradavicu i okolnu kožu dojke. Bolest može biti praćena simptomima poput svrbeža, crvenila ili iscjetka iz bradavice. Dijagnoza Pagetove bolesti dojke uključuje klinički pregled, biopsiju i dodatne dijagnostičke postupke, dok se liječenje sastoji od kombinacije kirurškog zahvata, radioterapije i sistemske terapije. Sve o Pagetovoj bolesti dojke pročitajte u tekstu.

Znate onaj osjećaj kada sa svoje strane odradite sve što treba? A znate li onaj drugi kada svoje povjerenje i život poklonite liječnicima? I u miru ste sami sa sobom. Redoviti. U pravim rukama. Ali ponekad se dogodi, koliko god vi odradili sve, koliko god poklanjali povjerenje, da se život malo poigra. Igra zna biti kontra vas, ali i u njoj možete imati sreće i doći u ruke nekome tko će sve dva puta provjeriti. Hvala sreći, jer je često baš ona ta koja će nas spasiti, bez obzira koliko vodili brigu o sebi. Jedan rak na dalmatinski, jedan put kojeg je dotaklo malo sreće i puno upornosti u igri zvanoj rak. Donosimo prvi dio Katjine priče.

Nakon gubitaka, učahureni u sebe donosimo „odluke“ za koje ni ne znamo da ih se nećemo moći držati. Donijela sam ih i ja i bila sigurna u sebe. Ali kako uopće možemo biti sigurni u išta? Dogode se slučajna prijateljstva dvije zdrave osobe možda na tramvajskoj stanici, kafiću ili poslu, a kako onda ne bi spoj onih koji se razumiju u bolesti. Od početne stanice ili presude ili dijagnoze, kako tko želi, pa sve do rasta koji se događa tijekom i nakon liječenja. Svaka od nas prošla je isto i svaka od nas kada pogleda onu, ili neku, drugu ZNA, razumije. Osjeća sva njena, previranja, emocije i konačno odljepljivanje i suživot s onim što je dobila na „poklon.“

Samopregled dojki je metoda koju je potrebno redovito provoditi kako bi otkrili moguće promjene u dojkama. Ovaj jednostavan postupak može pomoći u ranoj detekciji simptoma, uključujući kvržice ili neobičan iscjedak iz bradavica. Pružamo vam korisne upute o tome kako izvršiti samopregled dojki korak po korak te o važnosti redovitog praćenja zdravlja dojki radi prevencije i rane intervencije, ukoliko je potrebna.

Lobularni rak dojke čini približno deset posto svih slučajeva raka dojke, a obuhvaća dobroćudnu promjenu ili lobularni karcinom in situ (LCIS) te invazivni lobularni rak dojke (ILC) koji često prolazi bez izraženih simptoma. U nastavku teksta pročitajte o procesu dijagnosticiranja, mogućim simptomima, stadiju i terapijskim pristupima invazivnog lobularnog raka dojke.

Stigma, pečat na sred čela – bolest. Rak, ono što nitko ne razumije, neistraženo područje čak i za one što znaju rješenje za svaki problem. Što smo krivo napravili? Sigurno nismo jeli pet kila voća i povrća na dan. Jesmo li negdje „kiksali“? Uf, olakšanje s druge strane, jer baš taj kiks u njihovom životu ne postoji. Čime smo to zaslužili? Ako nismo mi, sigurno nosimo križ naših predaka. Jesmo li uopće više sposobni za bilo što? Jer što bi netko radio s osobom koja ima „ono što se ne izgovara“? Ako je nečija žena, najbolje deportirat natrag roditeljima, jer nije više sposobna za ništa. Sve ono što zapravo jesmo stopi se s tom riječi – rak, svaka osobnost vrijedna života, divljenja, dijeljenja. Sve ono što nas čini ljudskim bićima nestaje gotovo svima, osim nama. Naš svijet je veličanstven.

Svjetski dan borbe protiv raka udruga Sve za Nju ove godine obilježila je humanitarnom akcijom u Kavani Johann Franck. Atmosferu je nemoguće opisati, ako niste bili prisutni. Kavana je bila premala za sve pozdrave, riječi i zagrljaje koji su se događali unutar prostora za koji imate osjećaj da u njega stane stotine ljudi. Pjesma prekrasnih izvođača, emocije, sve ono što vas obuzme u takvoj atmosferi, nosi i puni baterije. Kada zavlada potpuna opuštenost i prijateljska atmosfera, onda znate da ste na mjestu na kojem trebate biti i da je ispunjeno više od očekivanog. Portal Mamo.hr ove godine obilježava Svjetski dan borbe protiv raka zahvalom i podrškom našim pčelicama iz udruge Sve za Nju.

Blokiranje funkcije jajnika jedan je od načina liječenja određenih oblika raka dojke. Ova terapijska metoda, koja se može postići antihormonskom terapijom ili kirurškim zahvatom, ima ključnu ulogu u suzbijanju proizvodnje estrogena, hormona koji može poticati razvoj određenih vrsta karcinoma dojke. Važno je razumjeti kako blokiranje jajnika utječe na pacijentice, kako se provodi i kakve su posljedice na njihovo opće zdravlje.

Iz današnje perspektive izgleda kao da sam se ljeto prije raka pripremala, kao da sam nosila u sebi intuiciju i znanje da će iduće biti borbeno pa sam iskoristila sve što se iskoristit dalo, svaku sekundu. Kada je stiglo i to ljeto 2019. godine, bilo je puno pitanja i odluka koje je trebalo donijeti, nije se radilo o uraslom noktu, nego o raku. Kažu da sam tvrdoglava, ne znam bih li to nazvala tvrdoglavošću ili sam konačno sebe stavila na prijestolje i odlučila pokloniti si sve najbolje. To ljeto osim kirurgijom, bilo je obilježeno i onkologijom. Zacrtala sam sebi koga želim. Hoće li se upornost i tvrdoglavost isplatiti?

Nešto više od dvije godine prošlo je otkada smo krenuli s našom Mamo pričom. Obilježiti početak bilo je divno, zahvaljujući mojoj kćeri, kroz izložbu “Od manjka glava ne boli.” Priče žena koje boluju od različitih vrsta raka, njihove emocije sročene u riječi koje će zauvijek ostati zabilježene na stranicama ove male, a velike zajednice. Tekstovi koji možda svaki dan nekoga inspiriraju u počecima puta zvanog RAK ili će možda jednog dana biti potpora nekome tko će trebati. Hvala vam divne žene što ste obilježile jedan novi početak, jedan zacrtani put. Put koji me ispunjava, jer je tu za druge.

Tena Šnajder, naša novinarka i spisateljica, jedna divna osoba za koju se moram pohvaliti da je bila i dio početaka Mamo priče, odlučila je svoja iskustva i emocije pretočiti u slikovnicu za sasvim malenu djecu – „Mama je bolje“. Uvijek je najteži put u bolesti reći djeci, posebno za malignu bolest. Zašto je to potrebno, kako je ona to napravila i kako veća djeca mogu pomoći mlađoj braći i sestrama, na samo njima razumljiv način, pronaći ćemo na stranicama ove slikovnice. Uključiti djecu u cijelu priču, dati im priliku da budu prisutni i sami dijelom kroz malu pomoć roditeljima pomoći će im da razumiju i da se uz pomoć nas snađu s emocijama. I sami možemo pomoći da ovaj divni „priručnik“ ugleda svijetlo dana, na kraju teksta biti će podaci za uplatu, tako da svaki vrtić i ustanova kojoj je to potrebno dobije svoj primjerak.

HER2 pozitivan rak dojke predstavlja izazovnu i specifičnu podskupinu raka s prekomjernom ekspresijom proteina HER2. Ovaj oblik raka često pokazuje agresivnije ponašanje i brži rast u usporedbi s drugim tipovima raka dojke, postavljajući dodatne izazove u procesu liječenja. Uvođenje ciljane terapije anti-HER2 lijekovima predstavlja značajan napredak u personaliziranom pristupu liječenja ove specifične dijagnoze.

Ponekad se čini kao borba s vjetrenjačama, ponekad samo odmahnemo rukom. Moramo li zaista biti pozitivni u svakom poglavlju našega života? Je li to uopće moguće? Zdravorazumski ne, ali zašto se onda od nas u teškim životnim situacijama očekuje da budemo pozitivni, ili je to samo rečenica koja se izgovara kada nemamo što drugo reći. Pitanja je sto. Ja imam samo jedan odgovor, dozvolite svakom ljudskom biću loše dane, dozvolite unutarnju borbu, jer kako ćemo rasti, ako se nećemo oči u oči pogledati sa svojim strahovima. Potiskivanje emocije neće donijeti ništa, osim raspada sistema, koji će se kad-tad dogoditi. Suočavanje, jedini ispravan put.

Saznajte sve o Nacionalnom danu borbe protiv raka vrata maternice, njegovom značaju u podizanju svijesti o prevenciji i očuvanju zdravlja žena. Ovaj poseban dan pruža priliku za edukaciju o važnosti redovitih ginekoloških pregleda, HPV-u i Papa-testu. Otkrijte kako prevencija i rano otkrivanje bolesti može spasiti živote žena i smanjiti broj oboljelih od ove ozbiljne bolesti.

Na dan prvog rođendana portala Mamo dobila sam ovaj tekst. Pisan rukom naše Ane koja je već prije u dva dijela opisala svoju borbu, čini se kao pun pogodak baš za prvi rođendan. Sažela je Ana u jednom tekstu sve priče, sve tekstove, sve ispovijedi, tuge i sreće. Sažela je razumijevanje i prenošenje svega onoga što nas, koji smo okusili neku drugu stranu života, sjedinjava u jednom – u borbi za goli život i duhu koji ne klone, nego kroz potrebu pričanja i pisanja prenosi sve ono što će možda jednog dana nekome pomoći da ustraje na svom životnom putu. Svi oni koji su okusili bolest i oni koji na sreću nisu, naći će nešto u ovom zaista vrijednom tekstu. Ako ništa, barem potporu i onu ispruženu ruku koju jedni drugima možemo dati.

Ki-67 prognostički je čimbenik kod raka dojke. Ovaj protein je prisutan u jezgri stanica raka, ograničen na one koje aktivno rastu i dijele se. Povišene razine Ki-67 sugeriraju brži rast i diobu stanica raka. Važno je napomenuti da prognoza i liječenje raka dojke zahtijeva analizu cjelokupnog patohistološkog nalaza i zdravstvenog stanja pacijentice.

Alkoholno ili bezalkoholno, danas nazdravljamo! Za prvi Mamo rođendan, za sve što se dogodilo, za sve koji su bili tu uz nas i zbog nas, za sve vas koji ste čitajući naše retke pomogli rastu i širenju portala. Podrška koju smo dobili je nevjerojatna, hvala na svemu! I dalje smo otvoreni za sve koji žele ispričati svoju priču i tako širiti glas, maknuti tabu s ove bolesti, nebitno koje vrste raka, bitno je da se priča i piše.

Jeste li se ikada zapitali zašto su neki ljudi ušli u vaš život? Zašto su prošli kroz vaš život ostavljajući kaos ili bogatstvo? Svatko od njih je imao svoju ulogu, neki su dali, a neki oduzeli. Iste uloge mi igramo u životima ljudi oko nas. Kako ćemo je odigrati, samo je na nama. Kada si na putu, koji sam i ja iz nekog razloga dobila, neminovno je da emocije puno više izlaze na površinu, neminovno je da ti se smrt uplete u život puno više, nego u prosječnom ljudskom životu. Uvijek iznova pitanje „zašto?“ Ali dođe vrijeme kada shvatiš da sve ima svoj početak i kraj i da ono između odigramo najbolje što možemo, da dajemo.

Luminalni tip B raka dojke predstavlja jedan od podtipova ove česte maligne bolesti koja se pojavljuje kod žena. Ovaj podtip karakteriziraju specifična biološka svojstva tumora, uključujući prisutnost hormonskih receptora te brži rast i širenje malignih stanica. Ključno je što prije postaviti dijagnozu luminalnog tipa B raka dojke i započeti optimalno liječenje kako bi se postigao najbolji ishod za pacijentice.

Sonja Grgat, osobno meni jako bliska osoba, ali pišem bez imalo pristranosti. Sonja je prošla sve ono što jedan onkološki pacijent ne bi smio proći. Dijagnoza raka – sama po sebi teška, gubitak posla tijekom liječenja – osjećaj otpisanosti, kako bi mi onko frajle rekle – živa pokopana. Bez ijednog ostvarenog prava, bez ijedne riječi da imaš neka prava, bez kune u džepu – budi osjećaj jada. Izdići se iznad svega toga što ti država maćeha (ne)donese i osnovati Udrugu (Caspera) je svojevrsna hrabrost. Davati od sebe sve što možeš, a ne primati ništa zauzvrat od maćehe dovodi do pucanja. Trenutak pucanja moje Sonje donio je sav jad kojim se tretiraju onkološki pacijenti. U lijepoj našoj maćehi.

Iako se dugo vjerovalo da je umjerena konzumacija alkohola zdrava za organizam, istraživanja sa sigurnošću pokazuju da konzumacija alkoholnih pića poput piva, vina i žestokih alkoholnih pića, povećavaju rizik od raka dojke s pozitivnim hormonskim receptorima, tj. hormonski ovisnog raka dojke. Redovita konzumacija alkohola povećava tjelesnu težinu, razinu estrogena u tijelu, utječe na gustoću tkiva dojki, ometa antioksidativni obrambeni sustav, a sve to povećava rizik od razvoja raka dojke. Konzumiranje alkohola ne znači da ćete dobiti rak dojke, a nekonzumiranje ne može jamčiti da nećete, ali reduciranjem konzumacije alkoholnih pića smanjit ćete rizik.

Luminalni tip A raka dojke predstavlja jedan od najčešćih podtipova ove bolesti. Karakteristično za ovaj tip raka dojke je da je hormonski ovisan, HER2 negativan i ima nisku vrijednost proteina Ki-67. Zahvaljujući svojim karakteristikama, luminalni tip A obično ima povoljniju prognozu i zahtijeva manje invazivne metode liječenja.

Osim što je lijepo bilo leći na svoj krevet i sjesti na svoj balkon udišući svježi zrak, dani nakon dolaska kući i nisu bili tako spektakularni. Trebalo se brinuti o ostavštini koju mi je rak ostavio, dojci koja je iz moje perspektive bila kao planina. Svakodnevno čišćenje ožiljka, previjanje, kompresija, sve to dva puta na dan. Jedan dan doma, jedan u bolničkoj ambulanti. I tako sve dok Dok jedan dan rekao: „Idemo to srediti!“ Sređivanje je bilo otprilike kao okršaj na bojnom polju, dugo i bolno, ali rezultat je bio spektakularan – konačno sam ugledala svoje lijevo stopalo.

Inhibitori aromataze koriste se kao antihormonska terapija koja smanjuje razinu estrogena kod žena u menopauzi, za liječenje raka dojke s pozitivnim hormonskim receptorima. Važno je pridržavati se uputa o uzimanju inhibitora aromataze, jer smanjuju rizik od recidiva i poboljšavaju prognozu bolesti. Više informacija o mehanizmu djelovanja, vremenu uzimanja, nuspojavama i njihovom ublažavanju, možete pronaći u nastavku teksta.

Život sa rakom dojke u obitelji nije nimalo lagan. Kada prođete kroz liječenje pa i smrt voljenih, uvijek je u glavi strah i pitanje hoće li se i meni dogoditi?! Važno je prihvatiti odgovornost za sebe i redovito se pregledavati, ali kada život postane užurban i pun obaveza, zaboravimo i na ono najvažnije. Sanja nam piše baš takvu priču, ali na sreću njeno tijelo je davalo signale i otišla je na pregled. Kao i svatko tko se susretne sa dijagnozom bilo kojeg raka, najprije trebamo u sebi prihvatiti ono što se događa da bi lakše mogli proći kroz liječenje i nastaviti život, jer on ne završava dijagnozom raka.

Rak endometrija je četvrta najčešća vrsta raka kod žena. Ono što ohrabruje je ako se otkrije na vrijeme, potpuno je izlječiv. Rak endometrija rijedak je u mlađih žena, obično se javlja nakon menopauze, a prosjek godina kada se otkrije je oko šezdeset. Kako ne postoji probir za rak endometrija, važno je reagirati na simptome koji nisu uobičajeni poput krvarenja nakon što ste ušli u menopauzu. Sve o simptomima, faktorima rizika za rak endometrija, stadiju bolesti i liječenju, pročitajte u tekstu.

Godinama se govori o tome kako korištenje antiperspiranata može uzrokovati rak dojke. Istraživanja o ovoj temi su ograničena, a većina studija koja je provedena, nije pronašla vezu između upotrebe antiperspiranata i razvoja raka dojke. Većina današnjih dezodoransa ne sadrži paraben, iako i za njega, kao i za aluminij nije dokazano da mogu utjecati na pojavu raka dojke. Usprkos tome u današnje vrijeme se sve više izbjegava upotreba proizvoda koji sadrže paraben i aluminij.

Kada si dugo u bolnici, čini ti se da dan izlaska nikada neće doći, da je tamo negdje daleko... DOK dolazi s godišnjeg, nada se polako rađa, raste, postaje sve veća. Upravo kada u glavi posložiš, možda neopravdano, da ideš van, dobiješ hladan tuš, balon nade se rasprsne, puffff. Jedino ti preostaje presložit stvari u glavi i vratiti se uobičajenom bolničkom životu. Previjanje, mjerenje, terapije, promatranje, šetanje, čitanje, gledanje TV-a, razmišljanje, sanjarenje, maštanje, jer maštati nije zabranjeno nikada, jel` tako.

Rak dojke, često percipiran kao bolest koja pogađa isključivo žene, javlja se i kod muškaraca, iako u znatno manjem broju. Prepoznavanje simptoma i znakova bolesti kod muškaraca ključno je, budući da se bolest često otkriva u uznapredovaloj fazi. Sve veća pažnja znanstvenika i javnosti posvećuje se ovoj temi kako bi se podigla svjesnost o raku dojke kod muškaraca.

U prvom dijelu teksta o benignim promjenama na dojci pisali smo o njihovim znakovima i simptomima, cistama i fibrocističnim promjenama. U drugom dijelu teksta dotaknut ćemo se ostalih dobroćudnih promjena na dojkama, benignim stanjima koja su povezana s malim i umjerenim rizikom za razvoj raka dojke te promjenama na dojkama uzrokovanim upalama, infekcijama ili trudnoćom. Važno je i kako pratiti sve promjene koje se događaju, koliko često i koje preglede raditi. U smanjenju rizika od razvoja raka dojke može pomoći i promjena načina života.

Dobro je željeti, dobro je sanjati lijepu budućnost, samo, koliko unaprijed i pod koju cijenu. Dobro je imati financijsku sigurnost, ali ako nas put do nje pojede fizički i psihički, znači da smo odabrali pogrešan put. Ponekad je bolje imati manje želje i polako graditi budućnost, nego letjeti previsoko, ako nam taj let oduzima duševni mir. Ovo je priča kako stres i previsoki ciljevi koje sebi često zacrtamo mogu odvesti u krivom smjeru. Ovo je priča koja dokazuje kako unutarnji mir nema cijenu. I priča o tome kako nas često tek dijagnoza raka osvijesti.

Kada tijekom samopregleda, na rutinskom ultrazvuku ili mamografiji otkrijemo promjenu u dojci, prva pomisao često je rak dojke. No, većina promjena u dojkama su benigne, odnosno dobroćudne promjene. Iako mogu izgledom i simptomima nalikovati zloćudnim, dijagnostičke pretrage najčešće pokažu da nije riječ o raku. Unatoč tome, svaku promjenu u dojci važno je temeljito ispitati kako bi se isključio maligni proces. U prvom dijelu teksta govorimo o znakovima, simptomima i vrstama benignih promjena, s naglaskom na ciste u dojkama i fibrocistične promjene.

Jednom davno, bila su neka vremena, kada bi me pet dana bolnice izbacilo iz cipela. Kako je u ovom krugu bolničkih dana sve odlazilo u neku katastrofu, tako se i moj pogled na taj dio svijeta mijenjao. Shvatila sam da moram, da nema druge. Rak me naučio strpljivosti. Prvi tjedan je bio vožnja unatrag, nakon toga je svaki dan pokazivao male pomake unaprijed. Strpljivo sam ih iščekivala. Strpljivo sam čekala svako premotavanje, jer je bilo bitno. Mali strah od komplikacija uvijek je bio prisutan, ali nisam mu dala da me obuzme i preuzme. Strpljivost.

Kada smo u liječenju bilo koje maligne bolesti, ponekad se pitamo jesmo li samo broj. Dođu trenuci kada se osjetiš zapostavljen. Od koga? Od zdravstvenog sustava. Iako mnogi rade svoj posao s ljubavlju, baš onako kako treba, uvijek ima situacija koje nas na neki način povrijede. Uplete se tu i pitanje jesmo li zaista društvo bez predrasuda, kakvim se volimo prikazivat. Samo jedna sitnica kao što je odabir hrane koju konzumiramo, može pokazati koliko se „drugačije“ ne tolerira. Pročitajte tekst iz pera pacijentice, osobno iskustvo tijekom liječenja maligne bolesti, akutne mijeloične leukemije.

Kalcifikati su male nakupine kalcija, mogu se pojaviti bilo gdje u tkivu dojke i važni su u kontekstu zdravlja dojki. U ovom informativnom članku pročitajte što su kalcifikati, njihove vrste i značaj te kako se provodi dijagnostička evaluacija sumnjivih kalcifikata. Važno je prepoznati i pratiti kalcifikate radi očuvanja zdravlja dojke.

Postoje trenuci u životu koji ti se urežu zauvijek i s vremena na vrijeme ih se sjetiš. Izlete kao čudovište iz ormara. Saznanje da imam rak samo po sebi je bilo šokantno, ali način na koji sam dobila dijagnozu bio je začin koji je taj šok pretvorio u nevjericu. Svatko od nas ima svoju viziju i želju kakvi bi liječnici trebali biti. Jedino što je bitno je da liječnik ima pristup da pacijent stekne povjerenje u njega, ljudskost i barem malo empatije. To je recept za konačan cilj – dobra komunikacija između pacijenta i liječnika.

I kada ga izvade, i kada misliš da je nestao, nekako ostavi svoje pipke posvuda, u svakoj stanici osjećaš ga i dalje. Padanje u nesvijest, balon dojka, glad, transfuzija, tuga…sve je to njegova ostavština i odrađuješ dio po dio, onako kako znaš, onako kako možeš. Ponekad i iznad svih svojih mogućnosti, skupljajući svaki atom energije da se izboriš, sa sobom, sa svima i s nadom da će novi dan donijeti nešto ljepše.

Kao i svaki oblik rijetkog raka dojke, upalni rak dojke ima specifične karakteristike, simptome i pristup liječenju. Ovaj tip raka ne počinje uvijek s kvržicom, kao što je često slučaj s drugim oblicima, već se manifestira kroz vidljive promjene na koži dojke. Ova pojava često je krivo protumačena kao infekcija ili mastitis, što može dovesti do pogrešnog liječenja i, posljedično, do kasnog otkrivanja kada je bolest već u poodmaklom stadiju.

U subotu 19.11.2022. godine u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu održat će se promocija knjige Ljiljane Pranjić “MOJI OŽILJCI MOJE POBJEDE”. Kupnjom knjige donirat ćete Zakladu Ljiljane Pranjić - živi svoje snove. Knjigu će predstaviti Ljiljanini najbliži prijatelji. Dođite, poslušajte, kupite i donirajte, budite prisutni u ispunjenju velike Ljiljanine želje.

Sve ono fizičko odrađujemo, često s naporom i bolom. Termini, pregledi, kontroliramo, pomažemo oku vidljivim ožiljcima da zacijele, brinemo o njima. I onda nakon svega pokuca i onaj oku nevidljivi ožiljak, onaj što ga nosimo u sebi. Malo je tvrdokorniji od prvog, borba s njim ponekad je teža, duža i mučnija. Pasti, tugovati, ljutiti se…samo su znakovi da smo ljudska bića. Nakon svega, dolazi do balansa uma i tijela i tada – samo pogled ravno, u život. Ana nam donosi drugi dio svoje inspirativne priče.

Trostruko negativni rak dojke predstavlja posebno izazovan podtip raka dojke koji je negativan na estrogenski i progesteronski receptor, kao i HER2 negativan. Simptomi i dijagnostika su isti kao i kod drugih vrsta raka dojke, a liječenje će ovisiti o karakteristikama samog tumora.

Jesmo li bili dovoljno glasni, jesmo li uvjerili nekoga da se pregleda, jesmo li svojim primjerom uspjeli uliti snagu za borbu onih koji su na početku, jesmo li dokazali da rak nije sramota, jesmo li dokazali da rak nije kraj, jesmo li dovoljno pričali i pisali, jesmo li sve ovo?! I jesmo i nismo. Listopad je jedan mjesec u godini, a cijela godina mora biti listopad. Cijela godina mora biti vrpca bilo koje boje, cijela godina treba biti prostor za osvještavanje o raku bilo koje vrste. Pričajmo! Pišimo! Budimo potpora! Volimo sebe!

Rak ne bira dob. Rak nema kriterije, samo dođe. Kristina je imala samo dvadeset četiri godine kada je “došao.” Možemo samo zamišljati što osjeća mlada djevojka sa teškom dijagnozom, ali ona je sve proživjela i još proživljava. Tek sada nakon osam godina, kako sama kaže, kada je starija i zrelija shvaća što je prošla i zna da neki strahovi ostaju zauvijek. Kristina nas može puno toga naučiti, iako mlada, znala je što treba napraviti i tako sebi spasila život. Što nam je sve ispričala i što je osjećala pročitajte u našem tekstu i njenim ispisanim mislima.

Koliko je dobar san važan za svakodnevno funkcioniranje, zna svatko od nas. Ponekad se javljaju faze u kojima lošije spavamo, nakon kojih se osjećamo umornije i teže nam je odrađivati svakodnevne obveze. Jedna od nuspojava liječenja raka dojke je nesanica. Lijekovi koji se koriste obično dovode do menopauze, a menopauza često do problema sa snom. Umor, slabija koncentracija i pamćenje, razdražljivost, sve su to posljedice koje osjećamo kao rezultat nesanice. Zašto se ovo događa i kako sebi pokušati pomoći, pročitajte u tekstu.

Postoje tekstovi koji te vrate u prošlost, u kojima pronađeš sebe, jave se sve misli i emocije koje si prošao. Ovo je jedan od takvih tekstova. Suočavanje sa dijagnozom raka, onaj prvi val koji te udari tako da ne znaš za sebe. Nevjerica i stotinu pitanja koja se odvrte u sekundama, ali i ono nešto što nađeš samo u sebi, što ti nitko drugi ne može dati. Snaga. Ne znamo kolika je dok nam ne zatreba. Možda je tako i bolje, možda bi se potrošila da je iskorištavamo dan za danom. Ana je pretočila sve ono što se dešava u trenucima kada dobijete dijagnozu, pretočila je snagu.

Kroz cijelu godinu, a posebno u ovom mjesecu listopadu, posvećenom borbi protiv raka dojke, bitno je progovarati, bitno je ispričati svoju priču i potaknuti druge žene da rade samopregled, da idu na preventivne preglede. Napipali nešto ili ne, svaki od tih pregleda može spasiti život. Strah, razmišljanja o smrti, borba kroz liječenje, sve je to dio procesa koji nas vodi ozdravljenju i svaka od tih faza je normalna. Ivana Visković svojom pričom i kako sama kaže stihovima pjesme, poziva žene da brinu o svom zdravlju, pregledavaju se i koračaju dalje mirno kroz život.

Tamoxifen je selektivni modulator estrogenskih receptora (SERM) koji se koristi za liječenje svih stadija hormonski ovisnog raka dojke. Tamoxifen djeluje na suzbijanje rasta i širenja tumorskih stanica te smanjenje rizika od recidiva. Ova vrsta antihormonske terapije pruža značajnu korist u sprječavanju napredovanja bolesti i poboljšanju općeg ishoda za pacijentice s dijagnozom raka dojke

Dijagnoza raka dojke je nešto što uzburka svaku stanicu u tijelu, podigne sve emocije, strahove, donese bol. Ali ista ta dijagnoza donese i hrabrost i želju za borbom, za životom. Sve žene koje su prošle ovaj put imaju svoj vrtlog u glavi, svoj put od dna do vrha. Put od tuge do trenutka kada mogu reći „živote hvala ti!“ Svaka od nas se nauči nositi sa burom emocija, umiriti je i dovesti do bonace. Kako naša autorica kaže: "Pa halo živote, tu sam, jaka i snažna!"

Iako, kao netko kome sve priče prođu kroz ruke, nemam dražu, niti bolju, ova me na neki način posebno dirnula. Autorica mi je dala dopuštenje da kažem kako se već dugo virtualno poznajemo, ali u svim našim razgovorima koji su se vodili uglavnom oko bolesti i terapija, nije dala naslutiti da njena priča ima dodatnu težinu. Potpuno mi se otvorila tek nedavno i pitala bi li ovo bila dobra priča za početak Ružičastog listopada?! Jedino što mogu reći da nigdje ne piše da taj listopad mora biti “ružičast”, rekla bih da mora biti podrškast, a ova priča je upravo to.

Što je uopće imunitet i kako djeluje imunološki sustav? Imunološki sustav je oruđe tijela za sprječavanje ili ograničavanje infekcije. Bez njega tijelo ne bi moglo izdržati napade bakterija, virusa, parazita i drugih patogena. Kada ih prepozna, imunološki sustav pokreće odgovor kako bi ih uništio. Rađamo se s nekom vrstom imuniteta, a tijekom života u susretu s patogenima tijelo razvija imunitet, to jest naš imunološki sustav pamti i razvija antitijela na njih. Imunitet je važan u zaštiti od bolesti, ali i kod liječenja raka.

Od dijagnoze raka dojke do poduzetničkih voda ili bolje rečeno do pomoći drugim ženama koje su se našle u istoj situaciji. Simona Augustić je dijagnozu dobila sa samo trideset godina, u visokoj trudnoći i takav put sigurno nije lak. Nakon prijevremenog poroda zdrave djevojčice i uspješnog liječenja, u koje ni liječnici nisu vjerovali, danas vodi specijaliziranu trgovinu za onkološke pacijentice ARYA Intimo. Čista je inspiracija sa svojim stavom i vjerom u budućnost.

Neke dane i neke noći pamtiš cijeli život, svaki detalj. To je to. Ono što se događalo ne može se lako zaboraviti, jedinstveno je. Dojka koja je rasla kao balon i poprimila tisuću nijansi ljubičaste, zujanje u ušima, mrak u koji nestaješ, mozak koji jedini reagira i tijelo koje ne osjećaš, strka i zbrka jedne noći. Dok koji je ostao miran, sestre koje u sred noći odrađuju sve kao po špagi i ja koja kao da ne postojim. I sada mogu osjetiti tu nemoć, težinu i mlitavost tijela, to „loše mi je“ u punom smislu svakog slova. Svitanje jedne moje godišnjice braka.

Trudnoća, najljepše i najsretnije doba za jednu ženu, obitelj, može se pretvoriti u pravi horor kada vam se na putu nađe dijagnoza raka. Ako ikada, onda je to vrijeme kada trebate podršku bližnjih, posebno partnera. No, što kada podrška izostane? Sami ste. Sami odlazite na terapije, sami odlazite na preglede, sami ste s glavom koja je ostala bez kose, postajete nevidljivi. Nije vas briga za ostale, ali onaj koji bi trebao biti oslonac se ponaša kao da ne postojite. Možete potonuti do kraja ili skupiti sve krhotine i izgraditi život kakav zaslužujete.

Pisati ovaj tekst bio je pravi izazov, jer ga pišem u trenucima jednog od najžešćih osjećaja brain fog-a koje sam imala. Upravo zbog toga odlučila sam ga pisati baš sada. Možda je opisati nešto, najbolje baš praćeno trenutnim iskustvom. Post covid i onkološka terapija odlična su podloga za ovo stanje. Tekst je pisan “u ratama”. Baš onako kako to kod brain fog-a ide, ne bih se mogla sjetiti riječi koja mi treba, koncentracija bi pala, uhvatio bi me teški umor. Ipak, smatram da je mentalni trening velika pomoć u borbi protiv brain fog-a.