Jesmo li sami izazvali bolest? Je li rak došao zato što smo nešto krivo napravili, krivo se osjećali ili pojeli nešto što ne spada u spektar zdrave hrane? Neki kažu da je „osoba C“ upravo ta osoba, sama kriva za onu malu, a nezgodnu riječ „rak“.

Biti psihoterapeut ženama oboljelima od raka za Laru je dar, vidi veliki potencijal u tom radu i kaže da je njene „cure“ liječe. Svjedočiti transformaciji tih žena kroz psihoterapiju za Laru je moćno i prilika da naučiš što je važno, kako cijeniti život.

Kako djeci prenijeti informaciju da je roditelj obolio od maligne bolesti? Tena Šnajder u suradnji sa udrugom Caspera izdala je slikovnicu „Mama je bolje“ u kojoj na djeci razumljiv način objašnjava sve što se događa kada roditelj dobije dijagnozu raka.

Bilo nakon punkcije, biopsije ili same operacije karcinoma dojke, uzorci tkiva se pregledavaju pažljivim okom patologa. Nalaz koji ćete dobiti je patohistološki nalaz i u njemu vam vjerojatno puno toga napisanog neće biti jasno. Patohistološki nalaz sadrži sve podatke koji su potrebni za dijagnosticiranje i liječenje raka dojke. dijagnostici raka dojke.

Osim što je vitamin D potreban za zdravlje kostiju, funkcioniranje mozga, smanjuje upalne procese i potiče imunološki sustav, sve je više istraživanja koja potvrđuju izravnu vezu između manjka vitamina D i raznih oblika karcinoma, među kojima je i karcinom dojke. Dovoljna količina ovog vitamina važna je u prevenciji raka dojke, boljoj prognozi, kao i stopi preživljenja.

Sigurno ste čuli za pojam „guste dojke“ i pitali se što to zapravo znači. Guste dojke označavaju gusto tkivo dojki koje se sastoji od više fibroznog i žljezdanog tkiva, a manje masnog. Hoće li netko imati više ili manje gusto tkivo dojki, nije nešto na što se može utjecati. Može biti nasljedno ili nastajati i smanjivati se pod utjecajem različitih faktora. Danas je standard da se na nalazu mamografije opiše gustoća dojki, što je važno, jer guste dojke mogu ograničavati očitanje mamografskog nalaza, a žene sa gustim tkivom dojke mogu uz druge faktore imati veći rizik za razvoj raka dojke. Dakle, sama gustoća žljezdanog tkiva ne znači nužno da ste pod većim rizikom za razvoj raka dojke. Kako ćete saznati imate li ili ne veću gustoću tkiva dojki, kako se ono mjeri i označava, što to za vas znači i koje preglede raditi, pročitajte u tekstu.

Nekad je potrebno malo vremena da se stvari slegnu. Tekst čeka već neko vrijeme da se sve posloži i dočekao je. I nedostajanje se zna posložiti, onaj tren kada osjetiš mir u sebi, kada u glavi i srcu osjetiš da sve ima svoj početak i kraj. Kraj je često prije nego zamišljamo i možemo prihvatiti, odlasci su teški. Još nismo naučili, a niti nećemo, zaustaviti ih, ali zato ostaje puno toga u nama što je neizbrisivo. - Godina postaje preduga, prepuna je nedostajanja, a tako brza da je još uvijek sve živo. Samoća budi sjećanja, naviru kao bujica. Želje, snovi, sve ono što smo trebale, a nismo. Ali hoćemo jednom, sigurna sam. Tu ste kao sjena dokle god mogu gledati, šapćete dokle god mogu slušati. Volem!

Prije samog početka liječenja raka dojke važno je razgovarati s liječnicima o mogućnostima liječenja te njihovoj uspješnosti i mogućim nuspojavama kako biste zajedno donijeli najbolju moguću odluku. Ne treba se ustručavati postavljati pitanja, ako imate dvojbe o bilo kojem dijelu koji se odnosi na vaše liječenje. Dobra komunikacija s liječnicima važan je faktor koji ulijeva sigurnost. Koje su vrste operativnog zahvata raka dojke, kako se provodi radioterapija, liječenje kemoterapijom, endokrinom terapijom, što je Herceptin i koje nuspojave možete očekivati tijekom liječenja, pročitajte u tekstu.

Gledam kroz prozor, oblačno je i razmišljam hoću li u šetnju, što ako krene kiša?! Trenutno je pretoplo, hoće li me glava zaboljeti?! Bole kosti, boli tijelo, hoću li se još više iscrpiti?! Stotinu puta su mi se vrtjele iste misli po glavi i ako uspijem skupiti se i izaći u šetnju, nikada nisam požalila. Ponajprije zbog toga što mi donese rasterećenje u glavi, prava antistres terapija, a i zadovoljstvo da sam nešto napravila za sebe i ovo tijelo koje pod antihormonskom terapijom malo toga može. Članak kako ga je donio dr. Igor Berecki, pročitala sam baš u jednom od takvih dana kada sam se pitala mogu li ili ne mogu. Puno razmišljanja obično donese ono „ne mogu“ i zato tenisice na noge i na svježi zrak.

Seromi dojke su područja nakupljanja serozne tekućine oko kojih općenito ne treba brinuti. Javljaju se nakon operacije raka dojke ili bilo kojeg drugog zahvata na dojci te radioterapije. Ne povećavaju rizik od raka dojke. Ako imate serom koji ne nestaje ili vam uzrokuje nelagodu, razgovarajte sa svojim liječnikom o tome što možete učiniti. Ako se ne povuku sami od sebe, postoji način kako riješiti problem seroma. To uključuje aspiraciju tankom iglom i stavljanje obloga. O simptomima, dijagnozi i liječenju seroma pročitajte u tekstu.

Pričati o proživljenom iskustvu sa rakom nikada nije lako, ali kada to iskustvo prati duboki osjećaj krivnje, sigurno je još i teže. Priča koju nam je napisala Darija upravo je takva i upravo zato je iznimno hrabro progovoriti, ne samo o pozitivnim stvarima, nego i o onima za koje mislimo da smo krivo napravili. Iskreno napisati da nismo napravili nešto što smo trebali i da je iz toga proizašlo nešto što je otežalo život i nama samima i obitelji, ali i ukazati koliko je važno voditi brigu o sebi, o svom zdravlju, ići na preventivne preglede čak i onda kada mislimo „to se meni ne može dogoditi“, „nitko u obitelji nije imao rak“. Rak ne prepoznaje ni dob ni spol, ni obiteljsku anamnezu, rak se može dogoditi svakome.

Tanja Gombar koja je dijagnozu raka dojke dobila 2018. godine, u čekanju na odluku konzilija treba li na kemoterapiju, slučajno je saznala za Oncotype testiranje. Niti liječnici, a ni Google nisu pomogli u pronalaženju odgovora gdje se testirati i kako uopće provesti cijelu proceduru, ali je Tanja svojom upornošću došla do cilja, testiranje i liječenje bez kemoterapije. Što je Oncotype test? Genski test koji mjeri ekspresiju dvadeset i jednog gena u tkivu tumora, primjenjiv za pacijentice u ranoj fazi invazivnog raka dojke, a rezultati pomažu u procjeni kolika je korist od kemoterapije i je li uopće potrebna. Tanja nam je ispričala svoju priču, pročitajte!

Ponekad je i zdravim ljudima teško uvesti vježbanje kao redovnu dnevnu aktivnost pa se možemo zapitati kako to napraviti tijekom ili nakon liječenja raka dojke?! Zamislite vježbanje važnim dijelom plana oporavka od raka dojke, činite to za svoje zdravlje. Tjelesna aktivnost ima mnoge benefite, može ublažiti nuspojave kod liječenja raka dojke kao što su umor, bolovi, nesanica, depresija, ali također može biti i jedan od čimbenika za smanjivanje rizika od razvoja raka dojke ili recidiva bolesti. Važno je razgovarati s onkologom i kirurgom prije nego što krenete sa tjelesnom aktivnošću, kako biste bili sigurni ima li zapreka u vrsti vježbi koju planirate. Poduzmite sve potrebne mjere opreza kako bi vježbanje bilo sigurno.

Svjedoci smo sve češće pojave malignih bolesti, od kojih je kod žena najučestaliji rak dojke. Na sreću, danas se rak dojke liječi sa sve većim uspjehom. Nakon dijagnostike, prvi korak u liječenju najčešće je operativni zahvat. Ovisno o tumoru i PHD nalazu odlučuje se o vrsti zahvata, od kojih je jedan mastektomija. Mastektomijom se uklanja cijelo tkivo dojke, a postoje mnogi čimbenici kada se ona radi. Osim dojke uklanjaju se i aksilarni limfni čvorovi. Istovremeno s mastektomijom može se napraviti i rekonstrukcija dojke. Sve o vrstama mastektomije, rekonstrukcije dojke, samoj operaciji i rizicima koje ona nosi pročitajte u tekstu.

„Dal' grom odabira hrast? Ili se to pak hrast munjama nametne“ ili vječno pitanje „zašto baš ja?“ Smije li biti patetike, jesu li sve priče iste, smije li biti suza, smijeha, nesigurnosti, sreće? Zašto ne, pitam se. Rekla bih da ljudski život ne smije imati zabrana, niti u jednom smjeru, jer nije ravna crta niti u najboljim danima. Dobre, loše emocije, sasvim svejedno, samo da su nama osobno u tom trenutku u redu. Doći će vrijeme rasta, doći će vrijeme kada ćemo se s mirom moći osvrnuti na sve što je iza nas. Dok traje bura, neka je, otići će kao i svaka druga. Kada krene ples, pustimo ga neka traje. Freestyle u ritmu života, možemo skupa.

Nagrada Vesna Andrijević Matovac – VAM dodjeljuje se u spomen na osnivačicu i prvu predsjednicu udruge SVE za NJU, pojedincima za njihov doprinos u promicanju prevencije raka i skrbi za onkološke bolesnike. Ove godine dobitnica je Sonja Grgat, predsjednica udruge Caspera. Kada se konstantno daješ, onda mora doći i nagrada za sav taj trud. Sonja je svojim radom i trudom zaslužila dobiti ovu vrijednu nagradu i voljela bih kada se ovi redovi ne bi mogli samo čitati, nego i čuti, taj žar s kojim ih je izgovorila, ta zahvalnost i silina emocija. Bilo je zadovoljstvo biti uz nju, gledati tu sreću i upijati svaki trenutak. Kao što Sonja ima svoje uzore, tako je i ona jedan veliki uzor, inspiracija i prijatelj. Ponosna sam što je dio mog života.

Stereotaksijska biopsija dojke relativno je jednostavan postupak koji može biti koristan za postavljanje dijagnoze raka dojke, kako bi se liječenje započelo što je prije moguće. Kod ovog postupka koristi se mamograf kako bi se točno lociralo mjesto na kojem se nalazi sumnjiva tvorba i kao pomoć kod usmjeravanja igle za biopsiju. Obično se radi kada radiolog uoči sumnjivu, nepalpabilnu tvorbu na mamografiji. Nakon zahvata, uzorak se šalje u laboratorij na analizu kao i kod svake druge vrste biopsije. Postupak je niskorizičan i ostavlja minimalan ožiljak na mjestu biopsije. Sve o stereotaksijskoj biopsiji pročitajte u tekstu.

Pratitelj koji postaje učitelj. Možda ne svačiji, ali moj da. Od početka ovog puta, kada je sve izgledalo kao jedna obična, velika katastrofa, do danas kada mogu reći da nikada nisam više osjećala slobodu. Zapravo, tek sada znam što je sloboda. Stopila sam se s njom. Puštam je neka me vodi. Ne postoji svemir u koji bi stalo sve što sam naučila, mogla bih nabrajati i nabrajati. Ne postoji svemir u koji bi stala sva ljubav koja se dogodila. Ljudi koji su bili i koji su se dogodili. Ima nešto u svemu tome što je teško opisati. I smijeh i suze. Naučila sam. Vrijedilo je.

Za dan žena, priča jedne žene koja je u inat svima odlučila biti dobro. Vjerojatno u borbi i inatu, slična svim pričama onih koje su oboljele od raka. Dovoljno teško samo po sebi, saznati da se moraš izboriti za zdravlje, dobiva na težini kada okolina ne shvaća da nije na njima borbu činiti još težom. Od prvog susjeda do poslodavca, često se provlače priče i problem bolovanja. Priče koje, obitelj oboljele osobe, dodatno opterećuju, posebno kada se radi o djeci kojoj bi se trebalo puno obzirnije obraćati ili još bolje ne obraćati, to je posao roditelja. Anita, koja je danas srećom dobro, opisala nam je kako je to izgledalo u njenom malom mjestu s kojim se, osim s bolešću, morala nositi i boriti.

Erizipel je bakterijska infekcija kože koja se prepoznaje po ravnom, sjajnom, oštro izraženom crvenilu zahvaćenog područja kože. Oboljeli često pate od povišene temperature, zimice i općeg osjećaja slabosti. Ulazne točke za patogene su često male rane, ogrebotine ili oštećenja na koži. Budući da simptomi erizipela mogu biti slični drugim infekcijama kože, dijagnozu mora postaviti liječnik. Kako se erizipel često javlja nakon operativnog zahvata i disekcije limfinih čvorova te radioterapije, važno je njegovati kožu hidratantnim proizvodima, posebno ako se pojave oštećenja bilo koje vrste na koži. Osobito je važno paziti na kožu ruke na kojoj se pojavio limfedem.

Priče koje najčešće dobijemo su one žena koje su već prošle liječenje i mogu sagledati sve iz neke druge perspektive. Željkina priča je posebna, jer je u sred liječenja, a već je shvatila toliko toga. Od onoga da nema poslagivanja u životu, jer ne znaš što sutra donosi, do toga da uspori, da zahvali, da preda dio svog tereta drugima pa i da kosa ne mora biti „fresh.“ Ništa ne mora biti fresh, osim nas samih i rekla bih da nas Željka, na sred svog puta zvanog rak, može naučiti puno toga. Čak i nas koje smo prošle liječenje i ponekad zalutamo nekim krivim putem. Čitajući ovaj tekst, shvatiš to opet iznova i hvala ti na tome Lavice.

Važan dio imunološkog sustava, koji se brine o uništavanju stanica raka, jesu limfni čvorovi. Iako je uvećanje limfnih čvorova najčešće rezultat upale ili infekcije, ponekad je to pokazatelj malignog procesa. Kod raka dojke, aksilarni limfni čvorovi prvi su do kojih dolazi drenaža iz dojke. Zbog toga se još nazivaju „čuvari“ ili „stražari.“ Kod operativnog zahvata raka dojke, radi se biopsija sentinel limfnog čvora (ili čvorova) kako bi se utvrdila proširenost bolesti u aksili. Ukoliko je sentinel negativan na maligne stanice, pokazatelj je to da se rak nije proširio na limfne čvorove. Kada se radi, na koji način, koji su nedostaci i prednosti pročitajte u tekstu.

Postoje tekstovi koji te ponekad ostave bez riječi, zaustave dah dok čitaš. Ovo je jedan takav. Što kada se, i sami bolesni, nađemo s druge strane…jesmo li se ikada zapitali kako je drugoj strani bilo kada su se suočili s našom bolešću? S našom ranjivošću? S tugom i strahom u očima koju smo bezuspješno pokušavali sakriti. Ili sa borbenošću, koja nas je štitila od ranjivosti. Trenutak kada padaju sve maske, kada ispustimo sve iz sebe, kada samo želimo grliti našeg velikog dječaka. Katija nam ovaj puta ne donosi drugi dio priče svog dalmatinskog dišpeta u okršaju s rakom, ali donosi nešto moćno…

Pagetova bolest je rijetki oblik raka dojke. Osnovna značajka je da zahvaća bradavicu, a ako se ne liječi i kožu dojke. Osim toga, ženama kojima je dijagnosticirana, često imaju i jedan ili više tumora u istoj dojci. Razlog zašto je zahvaćena bradavica, vjerojatno leži u tome što stanice raka iz tumora u dojci, mliječnim kanalićima putuju do bradavice. Simptomi su vrlo slični dermatološkim stanjima zbog čega Pagetova bolest često nije dijagnosticirana na vrijeme. Tek kada „infekcija“ ne reagira na liječenje, rade se dodatne pretrage kako bi se isključilo ili potvrdilo Pagetovu bolest. Sve o simptomima, dijagnozi, liječenju i prognozi pročitajte u tekstu.

Znate onaj osjećaj kada sa svoje strane odradite sve što treba? A znate li onaj drugi kada svoje povjerenje i život poklonite liječnicima? I u miru ste sami sa sobom. Redoviti. U pravim rukama. Ali ponekad se dogodi, koliko god vi odradili sve, koliko god poklanjali povjerenje, da se život malo poigra. Igra zna biti kontra vas, ali i u njoj možete imati sreće i doći u ruke nekome tko će sve dva puta provjeriti. Hvala sreći, jer je često baš ona ta koja će nas spasiti, bez obzira koliko vodili brigu o sebi. Jedan rak na dalmatinski, jedan put kojeg je dotaklo malo sreće i puno upornosti u igri zvanoj rak. Donosimo prvi dio Katjine priče.

Nakon gubitaka, učahureni u sebe donosimo „odluke“ za koje ni ne znamo da ih se nećemo moći držati. Donijela sam ih i ja i bila sigurna u sebe. Ali kako uopće možemo biti sigurni u išta? Dogode se slučajna prijateljstva dvije zdrave osobe možda na tramvajskoj stanici, kafiću ili poslu, a kako onda ne bi spoj onih koji se razumiju u bolesti. Od početne stanice ili presude ili dijagnoze, kako tko želi, pa sve do rasta koji se događa tijekom i nakon liječenja. Svaka od nas prošla je isto i svaka od nas kada pogleda onu, ili neku, drugu ZNA, razumije. Osjeća sva njena, previranja, emocije i konačno odljepljivanje i suživot s onim što je dobila na „poklon.“

Samopregled dojki jedna je od najvažnijih stvari koje možete napraviti i spasiti sebi život. Većina žena u nekom dijelu života ima kvržice u dojkama, no velika većina njih ne znači da imate rak dojke. Kvržice se najčešće događaju zbog hormonskih promjena ili su benigne prirode poput cisti i fibroadenoma, a moguće je i da su posljedica ozljede. Važno je redovito provoditi samopregled kako biste upoznali anatomiju svojih dojki i na vrijeme prepoznali bilo kakvu promjenu koja nastane. Ako nađete kvržicu u dojci, važno je ne paničariti, nego se što prije javiti svom liječniku koji će nakon pregleda odlučiti trebate li daljnje pretrage. Samopregled je praktična i besplatna metoda, stoga neka postane vaša rutina.

Otprilike deset posto svih karcinoma dojke čini lobularni rak. Kod ove vrste raka postoji dobroćudna promjena ili lobularni karcinom in situ (LCIS), kod kojega postoji rizik od nastanka invazivnog raka dojke. Invazivni lobularni rak dojke (ILC) uglavnom ne uzrokuje vidljive simptome ili su oni rjeđi, nego kod ostalih vrsta karcinoma. Uglavnom se otkrije na biopsiji koja se radi iz drugih razloga ili stanja pronađenih na dojci. Kada se jednom otkrije, mora se tretirati kao i svaki drugi oblik raka dojke. Kako se dijagnosticira, koji su mogući simptomi, stadiji i kako se liječi invazivni lobularni rak dojke, pročitajte u tekstu.

Stigma, pečat na sred čela – bolest. Rak, ono što nitko ne razumije, neistraženo područje čak i za one što znaju rješenje za svaki problem. Što smo krivo napravili? Sigurno nismo jeli pet kila voća i povrća na dan. Jesmo li negdje „kiksali“? Uf, olakšanje s druge strane, jer baš taj kiks u njihovom životu ne postoji. Čime smo to zaslužili? Ako nismo mi, sigurno nosimo križ naših predaka. Jesmo li uopće više sposobni za bilo što? Jer što bi netko radio s osobom koja ima „ono što se ne izgovara“? Ako je nečija žena, najbolje deportirat natrag roditeljima, jer nije više sposobna za ništa. Sve ono što zapravo jesmo stopi se s tom riječi – rak, svaka osobnost vrijedna života, divljenja, dijeljenja. Sve ono što nas čini ljudskim bićima nestaje gotovo svima, osim nama. Naš svijet je veličanstven.

Svjetski dan borbe protiv raka udruga Sve za Nju ove godine obilježila je humanitarnom akcijom u Kavani Johann Franck. Atmosferu je nemoguće opisati, ako niste bili prisutni. Kavana je bila premala za sve pozdrave, riječi i zagrljaje koji su se događali unutar prostora za koji imate osjećaj da u njega stane stotine ljudi. Pjesma prekrasnih izvođača, emocije, sve ono što vas obuzme u takvoj atmosferi, nosi i puni baterije. Kada zavlada potpuna opuštenost i prijateljska atmosfera, onda znate da ste na mjestu na kojem trebate biti i da je ispunjeno više od očekivanog. Portal Mamo.hr ove godine obilježava Svjetski dan borbe protiv raka zahvalom i podrškom našim pčelicama iz udruge Sve za Nju.

Najčešća vrsta raka dojke je hormonski ovisan rak, tj. pozitivan na estrogenski receptor (ili progesteronski). Nakon prvog dijela liječenja (operacija, kemoterapija, zračenje), kod ove vrste raka potrebno je „ugasiti“ jajnike ili blokirati njihovu funkciju da proizvode hormon estrogen. Ponekad se žene odluče na operaciju uklanjanja jajnika, no najčešće se koriste lijekovi, tzv. LHRH agonisti koji blokiraju rad jajnika, a time i proizvodnju estrogena čime izravno utječu na eventualni recidiv raka dojke. Ovi lijekovi se koriste i za očuvanje plodnosti tijekom kemoterapije. Koje su sve vrste lijekova za supresiju jajnika, njihovi učinci i nuspojave pročitajte u tekstu.

Iz današnje perspektive izgleda kao da sam se ljeto prije raka pripremala, kao da sam nosila u sebi intuiciju i znanje da će iduće biti borbeno pa sam iskoristila sve što se iskoristit dalo, svaku sekundu. Kada je stiglo i to ljeto 2019. godine, bilo je puno pitanja i odluka koje je trebalo donijeti, nije se radilo o uraslom noktu, nego o raku. Kažu da sam tvrdoglava, ne znam bih li to nazvala tvrdoglavošću ili sam konačno sebe stavila na prijestolje i odlučila pokloniti si sve najbolje. To ljeto osim kirurgijom, bilo je obilježeno i onkologijom. Zacrtala sam sebi koga želim. Hoće li se upornost i tvrdoglavost isplatiti?

Prošla je godina otkada je krenuo portal Mamo. Obilježiti početak bilo je divno, zahvaljujući mojoj kćeri, kroz izložbu “Od manjka glava ne boli.” Priče žena koje boluju od različitih vrsta raka, njihove emocije sročene u riječi koje će zauvijek ostati zabilježene na stranicama ove male, a velike zajednice. Tekstovi koji možda svaki dan nekoga inspiriraju u počecima puta zvanog RAK ili će možda jednog dana biti potpora nekome tko će trebati. Hvala vam divne žene što ste obilježile jedan novi početak, jedan zacrtani put, moj put. Put koji me ispunjava, jer je tu za druge.

Tena Šnajder, naša novinarka i spisateljica, jedna divna osoba za koju se moram pohvaliti da je bila i dio početaka Mamo priče, odlučila je svoja iskustva i emocije pretočiti u slikovnicu za sasvim malenu djecu – „Mama je bolje“. Uvijek je najteži put u bolesti reći djeci, posebno za malignu bolest. Zašto je to potrebno, kako je ona to napravila i kako veća djeca mogu pomoći mlađoj braći i sestrama, na samo njima razumljiv način, pronaći ćemo na stranicama ove slikovnice. Uključiti djecu u cijelu priču, dati im priliku da budu prisutni i sami dijelom kroz malu pomoć roditeljima pomoći će im da razumiju i da se uz pomoć nas snađu s emocijama. I sami možemo pomoći da ovaj divni „priručnik“ ugleda svijetlo dana, na kraju teksta biti će podaci za uplatu, tako da svaki vrtić i ustanova kojoj je to potrebno dobije svoj primjerak.

HER2, receptor humanog epidermalnog faktora rasta 2, je gen koji značajno može utjecati na razvoj raka dojke. HER2 proteini su receptori na stanicama dojke koji u normalnim okolnostima kontroliraju kako se zdrave stanice dojke dijele i rastu. Kada je rak dojke HER2 pozitivan, dolazi do brzog i naglog rasta stanica dojke koje postaju zloćudne i agresivnije. Vjerojatnije je da će se vratiti ili metastazirati, nego HER2 negativni rak dojke. Lijekovi za HER2 pozitivni rak dojke ne djeluju na onaj koji je HER2 negativan. Koji su testovi za utvrđivanje HER2 statusa, koliko su pouzdani, koje su terapije i nuspojave na lijekove pročitajte u tekstu.

Ponekad se čini kao borba s vjetrenjačama, ponekad samo odmahnemo rukom. Moramo li zaista biti pozitivni u svakom poglavlju našega života? Je li to uopće moguće? Zdravorazumski ne, ali zašto se onda od nas u teškim životnim situacijama očekuje da budemo pozitivni, ili je to samo rečenica koja se izgovara kada nemamo što drugo reći. Pitanja je sto. Ja imam samo jedan odgovor, dozvolite svakom ljudskom biću loše dane, dozvolite unutarnju borbu, jer kako ćemo rasti, ako se nećemo oči u oči pogledati sa svojim strahovima. Potiskivanje emocije neće donijeti ništa, osim raspada sistema, koji će se kad-tad dogoditi. Suočavanje, jedini ispravan put.

Nacionalni dan borbe protiv raka vrata maternice ili Dan mimoza obilježava se svake godine, treće subote u siječnju. Kao simbol borbe protiv raka vrata maternice izabrana je mimoza, jer predstavlja žensku snagu i slobodu, a sam cvijet pokazuje otpornost i snagu u hladnim uvjetima i time postaje simbol ženske snage, osvještavanja i prevencije raka vrata maternice. Ova vrsta raka specifična je po tome što je za njegov razvoj potrebno puno godina i nema vidljivih simptoma. Zato je važno prevenirati ga redovitim ginekološkim pregledima i odlascima na Papa-test.

Na dan prvog rođendana portala Mamo dobila sam ovaj tekst. Pisan rukom naše Ane koja je već prije u dva dijela opisala svoju borbu, čini se kao pun pogodak baš za prvi rođendan. Sažela je Ana u jednom tekstu sve priče, sve tekstove, sve ispovijedi, tuge i sreće. Sažela je razumijevanje i prenošenje svega onoga što nas, koji smo okusili neku drugu stranu života, sjedinjava u jednom – u borbi za goli život i duhu koji ne klone, nego kroz potrebu pričanja i pisanja prenosi sve ono što će možda jednog dana nekome pomoći da ustraje na svom životnom putu. Svi oni koji su okusili bolest i oni koji na sreću nisu, naći će nešto u ovom zaista vrijednom tekstu. Ako ništa, barem potporu i onu ispruženu ruku koju jedni drugima možemo dati.

Ki-67 je prognostički čimbenik kod karcinoma dojke, tj. prediktor agresivnosti tumora. Ki-67 je protein koji se nalazi u jezgri stanica raka. Postoji samo u stanicama koje aktivno rastu i dijele se. Zbog načina na koji stanice raka proizvode ovaj protein, viša razina je pokazatelj da stanice raka brzo rastu i dijele se. Što je veća vrijednost Ki-67, veći je postotak stanica tumora koje nekontrolirano rastu i dijele se. Iako su tumori s visokim postotkom Ki-67 povezani s većom agresivnošću, pozitivna strana je da su istraživanja pokazala kako dobro djeluju na kemoterapiju, jer ona napada sve stanice koje brzo rastu.

Alkoholno ili bezalkoholno, danas nazdravljamo! Za prvi Mamo rođendan, za sve što se dogodilo, za sve koji su bili tu uz nas i zbog nas, za sve vas koji ste čitajući naše retke pomogli rastu i širenju portala. Podrška koju smo dobili je nevjerojatna, hvala na svemu! I dalje smo otvoreni za sve koji žele ispričati svoju priču i tako širiti glas, maknuti tabu s ove bolesti, nebitno koje vrste raka, bitno je da se priča i piše.

Jeste li se ikada zapitali zašto su neki ljudi ušli u vaš život? Zašto su prošli kroz vaš život ostavljajući kaos ili bogatstvo? Svatko od njih je imao svoju ulogu, neki su dali, a neki oduzeli. Iste uloge mi igramo u životima ljudi oko nas. Kako ćemo je odigrati, samo je na nama. Kada si na putu, koji sam i ja iz nekog razloga dobila, neminovno je da emocije puno više izlaze na površinu, neminovno je da ti se smrt uplete u život puno više, nego u prosječnom ljudskom životu. Uvijek iznova pitanje „zašto?“ Ali dođe vrijeme kada shvatiš da sve ima svoj početak i kraj i da ono između odigramo najbolje što možemo, da dajemo.

Luminalni tip B raka dojke zauzima otprilike dvadeset posto svih vrsta raka dojke. Ovaj podtip raka dojke dijagnosticira se obično u mlađoj dobi, nego luminalni tip A. Karakteristike su mu da je estrogenski ili progesteronski pozitivan, HER2 pozitivan ili negativan, gradus mu je veći i ima visoke razine proteina Ki-67. Liječi se prema smjernicama za kliničku dijagnostiku i liječenje raka dojke što uključuje operaciju, kemoterapiju, radioterapiju i hormonsku terapiju. Sve ostale informacije o ovom podtipu raka dojke pročitajte u tekstu.

Sonja Grgat, osobno meni jako bliska osoba, ali pišem bez imalo pristranosti. Sonja je prošla sve ono što jedan onkološki pacijent ne bi smio proći. Dijagnoza raka – sama po sebi teška, gubitak posla tijekom liječenja – osjećaj otpisanosti, kako bi mi onko frajle rekle – živa pokopana. Bez ijednog ostvarenog prava, bez ijedne riječi da imaš neka prava, bez kune u džepu – budi osjećaj jada. Izdići se iznad svega toga što ti država maćeha (ne)donese i osnovati Udrugu (Caspera) je svojevrsna hrabrost. Davati od sebe sve što možeš, a ne primati ništa zauzvrat od maćehe dovodi do pucanja. Trenutak pucanja moje Sonje donio je sav jad kojim se tretiraju onkološki pacijenti. U lijepoj našoj maćehi.

Iako se dugo vjerovalo da je umjerena konzumacija alkohola zdrava za organizam, istraživanja sa sigurnošću pokazuju da konzumacija alkoholnih pića poput piva, vina i žestokih alkoholnih pića, povećavaju rizik od raka dojke s pozitivnim hormonskim receptorima, tj. hormonski ovisnog raka dojke. Redovita konzumacija alkohola povećava tjelesnu težinu, razinu estrogena u tijelu, utječe na gustoću tkiva dojki, ometa antioksidativni obrambeni sustav, a sve to povećava rizik od razvoja raka dojke. Konzumiranje alkohola ne znači da ćete dobiti rak dojke, a nekonzumiranje ne može jamčiti da nećete, ali reduciranjem konzumacije alkoholnih pića smanjit ćete rizik.

Već smo pisali generalno o podtipovima raka dojke, no sada ćemo se fokusirati na luminalni tip A raka dojke, koji je ujedno i najčešći tip. Najranija je to faza raka i ako se otkrije u ovoj fazi velika je vjerojatnost za potpuno izlječenje i mala je mogućnost za recidiv bolesti. Glavna značajka ovog tipa raka dojke je to što je hormonski ovisan, HER2 negativan, a ki67 je manji od dvadeset posto. Sve ovo je njegova prednost i ujedno znači manje invazivno liječenje, u većini slučajeva bez kemoterapije. Sve o njegovim karakteristikama, dijagnozi, simptomima i liječenju pročitajte u tekstu.

Osim što je lijepo bilo leći na svoj krevet i sjesti na svoj balkon udišući svježi zrak, dani nakon dolaska kući i nisu bili tako spektakularni. Trebalo se brinuti o ostavštini koju mi je rak ostavio, dojci koja je iz moje perspektive bila kao planina. Svakodnevno čišćenje ožiljka, previjanje, kompresija, sve to dva puta na dan. Jedan dan doma, jedan u bolničkoj ambulanti. I tako sve dok Dok jedan dan rekao: „Idemo to srediti!“ Sređivanje je bilo otprilike kao okršaj na bojnom polju, dugo i bolno, ali rezultat je bio spektakularan – konačno sam ugledala svoje lijevo stopalo.

Inhibitori aromataze koriste se kao hormonska terapija koja snižava razinu estrogena kod žena koje su u menopauzi, za liječenje raka dojke s pozitivnim hormonskim receptorima. Važno je uzimati inhibitore aromataze kako je propisano od strane onkologa, jer smanjuju recidiv i smrtnost od raka dojke. Inhibitori aromataze koji se koriste za liječenje raka dojke su Arimidex, Aromasin i Femara. Uz ove lijekove važno je pratiti gustoću kostiju, jer manjak estrogena uzrokuje smanjenje njihove gustoće. Sve o djelovanju, vremenu uzimanja, nuspojavama kao i njihovom ublažavanju pročitajte u tekstu.

Život sa rakom dojke u obitelji nije nimalo lagan. Kada prođete kroz liječenje pa i smrt voljenih, uvijek je u glavi strah i pitanje hoće li se i meni dogoditi?! Važno je prihvatiti odgovornost za sebe i redovito se pregledavati, ali kada život postane užurban i pun obaveza, zaboravimo i na ono najvažnije. Sanja nam piše baš takvu priču, ali na sreću njeno tijelo je davalo signale i otišla je na pregled. Kao i svatko tko se susretne sa dijagnozom bilo kojeg raka, najprije trebamo u sebi prihvatiti ono što se događa da bi lakše mogli proći kroz liječenje i nastaviti život, jer on ne završava dijagnozom raka.

Rak endometrija je četvrta najčešća vrsta raka kod žena. Ono što ohrabruje je ako se otkrije na vrijeme, potpuno je izlječiv. Rak endometrija rijedak je u mlađih žena, obično se javlja nakon menopauze, a prosjek godina kada se otkrije je oko šezdeset. Kako ne postoji probir za rak endometrija, važno je reagirati na simptome koji nisu uobičajeni poput krvarenja nakon što ste ušli u menopauzu. Sve o simptomima, faktorima rizika za rak endometrija, stadiju bolesti i liječenju, pročitajte u tekstu.

Godinama se govori o tome kako korištenje antiperspiranata može uzrokovati rak dojke. Istraživanja o ovoj temi su ograničena, a većina studija koja je provedena, nije pronašla vezu između upotrebe antiperspiranata i razvoja raka dojke. Većina današnjih dezodoransa ne sadrži paraben, iako i za njega, kao i za aluminij nije dokazano da mogu utjecati na pojavu raka dojke. Usprkos tome u današnje vrijeme se sve više izbjegava upotreba proizvoda koji sadrže paraben i aluminij.

Kada si dugo u bolnici, čini ti se da dan izlaska nikada neće doći, da je tamo negdje daleko... DOK dolazi s godišnjeg, nada se polako rađa, raste, postaje sve veća. Upravo kada u glavi posložiš, možda neopravdano, da ideš van, dobiješ hladan tuš, balon nade se rasprsne, puffff. Jedino ti preostaje presložit stvari u glavi i vratiti se uobičajenom bolničkom životu. Previjanje, mjerenje, terapije, promatranje, šetanje, čitanje, gledanje TV-a, razmišljanje, sanjarenje, maštanje, jer maštati nije zabranjeno nikada, jel` tako.

Rak dojke ne pogađa samo žene, kao što se obično misli. Iako se kod muškaraca ova vrsta raka puno rjeđe javlja, ipak je prisutna. Najčešće se radi o hormonski ovisnom raku, kao što je to većinom i kod žena. Postoji niz čimbenika i rizika o kojima ovisi pojava raka dojke kod muškaraca i većina njih je vezana uz višu razinu estrogena. Važno je znati prepoznati simptome i rane znakove ove bolesti kod muškaraca, jer se najčešće otkrije u uznapredovaloj fazi. Zbog svega navedenog ova tema sve više privlači pozornost znanstvenika kao i javnosti, što je vrlo važno zbog podizanja svjesnosti, jer ne obolijevaju samo žene.

U prvom dijelu teksta o benignim promjenama na dojci pisali smo o njihovim znakovima i simptomima, cistama i fibrocističnim promjenama. U drugom dijelu teksta dotaknut ćemo se ostalih dobroćudnih promjena na dojkama, benignim stanjima koja su povezana s malim i umjerenim rizikom za razvoj raka dojke te promjenama na dojkama uzrokovanim upalama, infekcijama ili trudnoćom. Važno je i kako pratiti sve promjene koje se događaju, koliko često i koje preglede raditi. U smanjenju rizika od razvoja raka dojke može pomoći i promjena načina života.

Dobro je željeti, dobro je sanjati lijepu budućnost, samo, koliko unaprijed i pod koju cijenu. Dobro je imati financijsku sigurnost, ali ako nas put do nje pojede fizički i psihički, znači da smo odabrali pogrešan put. Ponekad je bolje imati manje želje i polako graditi budućnost, nego letjeti previsoko, ako nam taj let oduzima duševni mir. Ovo je priča kako stres i previsoki ciljevi koje sebi često zacrtamo mogu odvesti u krivom smjeru. Ovo je priča koja dokazuje kako unutarnji mir nema cijenu. I priča o tome kako nas često tek dijagnoza raka osvijesti.

U trenutku kada radimo samopregled ili se na rutinskom pregledu ultrazvukom i mamografijom pronađe promjena u dojci, gotovo uvijek pomislimo na rak dojke. Međutim, većina promjena ili kvržica na dojkama su benigne promjene. Iako su sličnosti u simptomima i izgledu velike, pretrage većinom pokažu da se radi o dobroćudnim promjena. Ipak, za vašu sigurnost i zdravlje potrebno je svaku promjenu ispitati do kraja i potvrditi da se ne radi o raku dojke. U prvom dijelu govorimo o znakovima i simptomima benignih promjena te o cistama i fibrocističnim promjenama.

Jednom davno, bila su neka vremena, kada bi me pet dana bolnice izbacilo iz cipela. Kako je u ovom krugu bolničkih dana sve odlazilo u neku katastrofu, tako se i moj pogled na taj dio svijeta mijenjao. Shvatila sam da moram, da nema druge. Rak me naučio strpljivosti. Prvi tjedan je bio vožnja unatrag, nakon toga je svaki dan pokazivao male pomake unaprijed. Strpljivo sam ih iščekivala. Strpljivo sam čekala svako premotavanje, jer je bilo bitno. Mali strah od komplikacija uvijek je bio prisutan, ali nisam mu dala da me obuzme i preuzme. Strpljivost.

Kada smo u liječenju bilo koje maligne bolesti, ponekad se pitamo jesmo li samo broj. Dođu trenuci kada se osjetiš zapostavljen. Od koga? Od zdravstvenog sustava. Iako mnogi rade svoj posao s ljubavlju, baš onako kako treba, uvijek ima situacija koje nas na neki način povrijede. Uplete se tu i pitanje jesmo li zaista društvo bez predrasuda, kakvim se volimo prikazivat. Samo jedna sitnica kao što je odabir hrane koju konzumiramo, može pokazati koliko se „drugačije“ ne tolerira. Pročitajte tekst iz pera pacijentice, osobno iskustvo tijekom liječenja maligne bolesti, akutne mijeloične leukemije.

Kalcifikati su male nakupine kalcija koje se mogu pojaviti bilo gdje u tkivu dojke. Ne možete ih osjetiti i ne uzrokuju bol. Vrlo su česti i obično su posljedica benignih promjena poput fibroadenoma, cisti ili operativnih zahvata i radioterapije dojke, a često se javljaju u menopauzi, posebno nakon pedesete godine života. Ipak, kalcifikati mogu biti i rani znak raka dojke. Ako postoji bilo kakva sumnja nakon mamografskog pregleda, potrebno je učiniti dodatne pretrage.

Postoje trenuci u životu koji ti se urežu zauvijek i s vremena na vrijeme ih se sjetiš. Izlete kao čudovište iz ormara. Saznanje da imam rak samo po sebi je bilo šokantno, ali način na koji sam dobila dijagnozu bio je začin koji je taj šok pretvorio u nevjericu. Svatko od nas ima svoju viziju i želju kakvi bi liječnici trebali biti. Jedino što je bitno je da liječnik ima pristup da pacijent stekne povjerenje u njega, ljudskost i barem malo empatije. To je recept za konačan cilj – dobra komunikacija između pacijenta i liječnika.

I kada ga izvade, i kada misliš da je nestao, nekako ostavi svoje pipke posvuda, u svakoj stanici osjećaš ga i dalje. Padanje u nesvijest, balon dojka, glad, transfuzija, tuga…sve je to njegova ostavština i odrađuješ dio po dio, onako kako znaš, onako kako možeš. Ponekad i iznad svih svojih mogućnosti, skupljajući svaki atom energije da se izboriš, sa sobom, sa svima i s nadom da će novi dan donijeti nešto ljepše.

Kao i svaki oblik rijetkog raka dojke, upalni rak dojke ima posebne karakteristike, simptome i način liječenja. Kod ovog oblika raka prvi simptom nije kvržica kao kod ostalih, nego promjene na koži dojke i u njenom samom izgledu. Često se može zamijeniti za infekciju ili mastitis i pogrešno se liječi, što dovodi do kasnog otkrivanja kada je već u poodmaklom stadiju, što je znak njegove agresivnosti i težeg liječenja.

U subotu 19.11.2022. godine u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu održat će se promocija knjige Ljiljane Pranjić “MOJI OŽILJCI MOJE POBJEDE”. Kupnjom knjige donirat ćete Zakladu Ljiljane Pranjić - živi svoje snove. Knjigu će predstaviti Ljiljanini najbliži prijatelji. Dođite, poslušajte, kupite i donirajte, budite prisutni u ispunjenju velike Ljiljanine želje.

Sve ono fizičko odrađujemo, često s naporom i bolom. Termini, pregledi, kontroliramo, pomažemo oku vidljivim ožiljcima da zacijele, brinemo o njima. I onda nakon svega pokuca i onaj oku nevidljivi ožiljak, onaj što ga nosimo u sebi. Malo je tvrdokorniji od prvog, borba s njim ponekad je teža, duža i mučnija. Pasti, tugovati, ljutiti se…samo su znakovi da smo ljudska bića. Nakon svega, dolazi do balansa uma i tijela i tada – samo pogled ravno, u život. Ana nam donosi drugi dio svoje inspirativne priče.

Iako se često misli kako je rak dojke kvržica koja će se riješiti standardnim vrstama liječenja raka, istina je zapravo potpuno drugačija. Svaki tumor je kao otisak prsta, ima svoje karakteristike i individualan pristup liječenju. Specifičnost trostruko negativnog raka dojke je što spada u rijetke vrste raka. Iako su simptomi isti kao kod ostalih vrsta, liječenje se ne može provoditi kao kod njih, jer su mu karakteristike potpuno drugačije.

Jesmo li bili dovoljno glasni, jesmo li uvjerili nekoga da se pregleda, jesmo li svojim primjerom uspjeli uliti snagu za borbu onih koji su na početku, jesmo li dokazali da rak nije sramota, jesmo li dokazali da rak nije kraj, jesmo li dovoljno pričali i pisali, jesmo li sve ovo?! I jesmo i nismo. Listopad je jedan mjesec u godini, a cijela godina mora biti listopad. Cijela godina mora biti vrpca bilo koje boje, cijela godina treba biti prostor za osvještavanje o raku bilo koje vrste. Pričajmo! Pišimo! Budimo potpora! Volimo sebe!

Rak ne bira dob. Rak nema kriterije, samo dođe. Kristina je imala samo dvadeset četiri godine kada je “došao.” Možemo samo zamišljati što osjeća mlada djevojka sa teškom dijagnozom, ali ona je sve proživjela i još proživljava. Tek sada nakon osam godina, kako sama kaže, kada je starija i zrelija shvaća što je prošla i zna da neki strahovi ostaju zauvijek. Kristina nas može puno toga naučiti, iako mlada, znala je što treba napraviti i tako sebi spasila život. Što nam je sve ispričala i što je osjećala pročitajte u našem tekstu i njenim ispisanim mislima.

Koliko je dobar san važan za svakodnevno funkcioniranje, zna svatko od nas. Ponekad se javljaju faze u kojima lošije spavamo, nakon kojih se osjećamo umornije i teže nam je odrađivati svakodnevne obveze. Jedna od nuspojava liječenja raka dojke je nesanica. Lijekovi koji se koriste obično dovode do menopauze, a menopauza često do problema sa snom. Umor, slabija koncentracija i pamćenje, razdražljivost, sve su to posljedice koje osjećamo kao rezultat nesanice. Zašto se ovo događa i kako sebi pokušati pomoći, pročitajte u tekstu.

Postoje tekstovi koji te vrate u prošlost, u kojima pronađeš sebe, jave se sve misli i emocije koje si prošao. Ovo je jedan od takvih tekstova. Suočavanje sa dijagnozom raka, onaj prvi val koji te udari tako da ne znaš za sebe. Nevjerica i stotinu pitanja koja se odvrte u sekundama, ali i ono nešto što nađeš samo u sebi, što ti nitko drugi ne može dati. Snaga. Ne znamo kolika je dok nam ne zatreba. Možda je tako i bolje, možda bi se potrošila da je iskorištavamo dan za danom. Ana je pretočila sve ono što se dešava u trenucima kada dobijete dijagnozu, pretočila je snagu.

Kroz cijelu godinu, a posebno u ovom mjesecu listopadu, posvećenom borbi protiv raka dojke, bitno je progovarati, bitno je ispričati svoju priču i potaknuti druge žene da rade samopregled, da idu na preventivne preglede. Napipali nešto ili ne, svaki od tih pregleda može spasiti život. Strah, razmišljanja o smrti, borba kroz liječenje, sve je to dio procesa koji nas vodi ozdravljenju i svaka od tih faza je normalna. Ivana Visković svojom pričom i kako sama kaže stihovima pjesme, poziva žene da brinu o svom zdravlju, pregledavaju se i koračaju dalje mirno kroz život.

Tamoxifen (Nolvadex) je selektivni modulator estrogenskih receptora (SERM) koji se koristi za liječenje svih stadija raka dojke s pozitivnim hormonskim receptorima kod žena i muškaraca. Djeluje tako što blokira učinke estrogena na stanice raka dojke. Tamoxifen može izazvati mnoge nuspojave poput valunga, umora, mučnina, ali i puno ozbiljnije nuspojave, srećom rijetko. Svi antihormonski lijekovi imaju svoje nedostatke, ali važno je uzimati ih, jer smanjuju recidiv raka dojke, kao i smrtnost.

Dijagnoza raka dojke je nešto što uzburka svaku stanicu u tijelu, podigne sve emocije, strahove, donese bol. Ali ista ta dijagnoza donese i hrabrost i želju za borbom, za životom. Sve žene koje su prošle ovaj put imaju svoj vrtlog u glavi, svoj put od dna do vrha. Put od tuge do trenutka kada mogu reći „živote hvala ti!“ Svaka od nas se nauči nositi sa burom emocija, umiriti je i dovesti do bonace. Kako naša autorica kaže: "Pa halo živote, tu sam, jaka i snažna!"

Iako, kao netko kome sve priče prođu kroz ruke, nemam dražu, niti bolju, ova me na neki način posebno dirnula. Autorica mi je dala dopuštenje da kažem kako se već dugo virtualno poznajemo, ali u svim našim razgovorima koji su se vodili uglavnom oko bolesti i terapija, nije dala naslutiti da njena priča ima dodatnu težinu. Potpuno mi se otvorila tek nedavno i pitala bi li ovo bila dobra priča za početak Ružičastog listopada?! Jedino što mogu reći da nigdje ne piše da taj listopad mora biti “ružičast”, rekla bih da mora biti podrškast, a ova priča je upravo to.

Što je uopće imunitet i kako djeluje imunološki sustav? Imunološki sustav je oruđe tijela za sprječavanje ili ograničavanje infekcije. Bez njega tijelo ne bi moglo izdržati napade bakterija, virusa, parazita i drugih patogena. Kada ih prepozna, imunološki sustav pokreće odgovor kako bi ih uništio. Rađamo se s nekom vrstom imuniteta, a tijekom života u susretu s patogenima tijelo razvija imunitet, to jest naš imunološki sustav pamti i razvija antitijela na njih. Imunitet je važan u zaštiti od bolesti, ali i kod liječenja raka.

Od dijagnoze raka dojke do poduzetničkih voda ili bolje rečeno do pomoći drugim ženama koje su se našle u istoj situaciji. Simona Augustić je dijagnozu dobila sa samo trideset godina, u visokoj trudnoći i takav put sigurno nije lak. Nakon prijevremenog poroda zdrave djevojčice i uspješnog liječenja, u koje ni liječnici nisu vjerovali, danas vodi specijaliziranu trgovinu za onkološke pacijentice ARYA Intimo. Čista je inspiracija sa svojim stavom i vjerom u budućnost.

Neke dane i neke noći pamtiš cijeli život, svaki detalj. To je to. Ono što se događalo ne može se lako zaboraviti, jedinstveno je. Dojka koja je rasla kao balon i poprimila tisuću nijansi ljubičaste, zujanje u ušima, mrak u koji nestaješ, mozak koji jedini reagira i tijelo koje ne osjećaš, strka i zbrka jedne noći. Dok koji je ostao miran, sestre koje u sred noći odrađuju sve kao po špagi i ja koja kao da ne postojim. I sada mogu osjetiti tu nemoć, težinu i mlitavost tijela, to „loše mi je“ u punom smislu svakog slova. Svitanje jedne moje godišnjice braka.

Trudnoća, najljepše i najsretnije doba za jednu ženu, obitelj, može se pretvoriti u pravi horor kada vam se na putu nađe dijagnoza raka. Ako ikada, onda je to vrijeme kada trebate podršku bližnjih, posebno partnera. No, što kada podrška izostane? Sami ste. Sami odlazite na terapije, sami odlazite na preglede, sami ste s glavom koja je ostala bez kose, postajete nevidljivi. Nije vas briga za ostale, ali onaj koji bi trebao biti oslonac se ponaša kao da ne postojite. Možete potonuti do kraja ili skupiti sve krhotine i izgraditi život kakav zaslužujete.

Pisati ovaj tekst bio je pravi izazov, jer ga pišem u trenucima jednog od najžešćih osjećaja brain fog-a koje sam imala. Upravo zbog toga odlučila sam ga pisati baš sada. Možda je opisati nešto, najbolje baš praćeno trenutnim iskustvom. Post covid i onkološka terapija odlična su podloga za ovo stanje. Tekst je pisan “u ratama”. Baš onako kako to kod brain fog-a ide, ne bih se mogla sjetiti riječi koja mi treba, koncentracija bi pala, uhvatio bi me teški umor. Ipak, smatram da je mentalni trening velika pomoć u borbi protiv brain fog-a.

Sve što naša psiha proživljava, osjeća i naše tijelo. Svaka loša emocija, nebitno čime izazvana, ostavlja trag. Što je više takvih situacija, „tragovi“ se gomilaju i kreće borba sa samim sobom. Pravo pitanje je treba li nam to? Naravno da ne, ali ponekad sami sebi ne znamo pomoći i svaku lošu emociju ili situaciju vrtimo beskrajno u mislima. Ako želimo ostati u psihičkom i fizičkom balansu, treba birati bitke. Nije svaki ring naš ring, ponekad je dovoljno odložiti rukavice, okrenuti se i sačuvati unutarnji mir.

Empatija, iskonska ljudska potreba, posebno u situacijama kada nam se događaju životni izazovi, kada nam se na putu nađu prepreke koje ne možemo sami nositi. Onkološka bolest jedna je od njih, kada se nađemo u buri emocija. Potreba za toplom ljudskom riječi, potreba za osjećajem da imamo nekoga pored sebe, potreba da nas čuju. Empatija ne poznaje granice, status ni vjeru, poznaje jednostavnu ljudsku toplinu. „Tu sam“ i to je dovoljno.

Svaka faza liječenja kod raka dojke donosi svoje nuspojave koje često nisu lake za podnijeti. Antihormonska terapija je terapija koja vas uvodi u menopauzu lijekovima. Nuspojave ne dolaze jedna po jedna, nego se pod djelovanjem lijeka, zbog kojeg dolazi do disbalansa hormona, pojave odjednom. Iako sve skupa nije lako, vrlo je važno redovito uzimati propisani lijek, kako bi se smanjio recidiv bolesti. Kako pokušati olakšati borbu s nuspojavama, pročitajte u tekstu.

„Voljela bih da ne sakupljamo životne frustracije, stvaramo nove i prenosimo ih dalje na nove naraštaje.“ Ovako piše Mateja Barić, mlada umjetnica, tek joj je dvadeset sedam godina, iza sebe ima borbu s leukemijom, a u riječima je snažna. Za sebe kaže da je oduvijek bila ozbiljna i empatična, a bolest joj je donijela zrelost. Svoje emocije pretače u slike, a svaka od njih je odraz trenutnog stanja ili viđenja svijeta oko sebe. Tekst je nastao uz sliku (niže u tekstu), koju je simbolično i moćno nazvala „Krv, rak i novi početak.“

Postoji nekoliko tumorskih markera koji su povezani s rakom dojke. Testiranje se provodi jednostavnim uzimanjem uzorka krvi iz vene na ruci. Osim nalaza tumorskih markera, potrebno je uzeti u obzir i rezultate drugih pretraga kako bi se moglo procijeniti događa li se nešto u organizmu. Kao što normalan nalaz tumorskih markera ne znači da nemate rak, isto tako povišen nalaz ne znači nužno da ga imate. Postoje razna dobroćudna stanja kod kojih su markeri povišeni.

Svi naši strahovi se čine tako daleki i maleni, zaboravimo na njih u trenutku kada je sve gotovo. Tako sam i ja svoj strah od operacije izbrisala brzo nakon buđenja iz anestezije. Boli da, ali što je malo boli naspram sreće što si otvorio oči, što si tu. Smijeh me otrijeznio do kraja, zaboravljam na sve i uživam u trenutku. Stala sam, ne razmišljam što će biti sutra i tako je bolje. Pogled kroz prozor, smiraj dana donosi zadovoljstvo, spoznaju koliko sam zapravo sretna.

Svi smo svjesni koliko je kvalitetan san važan za svakodnevno funkcioniranje. No, koliko zapravo pozornosti posvećujemo vremenu koje odmara naš organizam i um? Vjerojatno premalo, a često imamo problem uspavati se ili se kvalitetno naspavati zbog buđenja noću ili preranog buđenja. Posebno su toga svjesni onkološki pacijenti, kojima je u liječenju, ali i nakon liječenja potreban odmor i dobar san. Postoji puno načina kojima ćemo sebi olakšati i doći do kvalitetnog sna, a svoje osobno iskustvo donosi nam Nikolina.

Uzimanje lijekova uvijek donosi nuspojave pa tako niti liječenje raka ne prolazi bez cijelog niza nuspojava. Jedan od njih su valunzi. Osjećaj kao da gorimo iznutra i znojenje glavne su karakteristike ovog neugodnog pratitelja ulaska u menopauzu, a prate ga još mnoge neugodnosti. Valunzi kod menopauze izazvane lijekovima intenzivniji su i češći od onih u prirodnoj menopauzi. Postoje mnogi okidači i zato je potrebno pratiti svoje tijelo i pokušati ih svesti na najmanju moguću mjeru. Kako? Pročitajte u tekstu.

Kažu da su žene koje se bore s rakom hrabre, orden za hrabrost dala bih ovoj mladoj ženi koja je odlučila progovoriti o temi o kojoj nećemo naći puno napisanoga. Progovaranje o temi seksualnosti je kao i svi drugi tabui, ostaje uglavnom u nama ili između onih koji se razumiju, u ovom slučaju žena koje prolaze kroz liječenje raka. Uz sve probleme na koje nailaze, ovaj nije nimalo manji, ne treba ga zanemariti, jer je životan i bitan. Seksualnost, partnerska intima je sastavni dio života, pročitajte kako je viđena očima mlade žene koja se liječi od raka dojke.

Dijagnoza raka dojke sama po sebi donosi buru emocija i složeno je stanje. Čekaju vas operacija i razne terapije. Odluka o trudnoći u budućnosti time postaje teža i neizvjesnija, no ne i nemoguća. Ako planirate trudnoću u budućnosti, važno je o tome razgovarati sa svojim liječnikom prije samog liječenja. Kakve su vam prognoze, stadij bolesti, koliko je trudnoća sigurna za vas i što vas još očekuje prije same odluke, pročitajte u tekstu.

Slon u sobi. Postojiš, tu si, a za neke ne postojiš. Što rak donosi u životu oboljelih osoba osim liječenja i borbe s emocijama da se sve prevlada? Upravo slona u sobi. U jednom trenutku postaješ „ona koja je ionako gotova“, iako te nitko ništa niti ne pita. I to je ono što najviše boli. Umjesto priča, priđite oboljeloj osobi, pitajte kako je, pokažite da ste tu. Samo riječima ili zagrljajem. To je često dovoljno i jedino potrebno. Puno sažalijevanja, a malo suosjećanja kako nam Nikolina piše u novom tekstu.

Tako to ide u životu. I što želiš i što ne želiš dočeka te. Možeš bježat, možeš ne razmišljat ili previše razmišljat, put koji ti je zapisan dočekat će te. Isto je i s mojim podstanarom, željela ga ili ne – tu je. I mora van, čim prije. Stigao je i taj dan. U iščekivanju i potpuno spremna krećem na neizvjestan put. Strah od operacije, strah od toga da nije sve u mojim rukama, sada padaju u drugi plan. Jedino je bitan život, to neizvjesno jutro krećem po njegov nastavak.

Jedna od najčešćih posljedica liječenja raka dojke, ali i drugih vrsta raka, je neuropatija. Oštećenje jednog ili više živaca perifernog živčanog sustava uzrokuje mnogobrojke simptome od kojih su neki utrnulost, trnci, slabost mišića, bol u zahvaćenom području ili gubitak osjeta. Neuropatija može biti posljedica bilo kojeg dijela liječenja raka, od kemoterapije, operacije, radioterapije do one uzrokovane drugim vrstama lijekova. Što je neuropatija, koji su sve mogući simptomi i kako sebi pomoći, pročitajte u tekstu.

Dogodio se beskrajan zagrljaj u kojem smo bile sve. Bile smo nas dvije i bile smo naše nebeske ptičice u jednom nevidljivom krugu. Dogodilo se brisanje suza jedna drugoj. Dogodila se tuga koja se spojila u jedno i izrasla u „tu sam, ne brini!“ Dogodila se snaga koju smo uzajamno dijelile i koja nosi. Dogodio se prijatelj, prijatelji. Neraskidiva veza zauvijek.

Svi mi s dijagnozom raka kažemo da nismo naša bolest, nismo naša dijagnoza, nismo onaj prefiks CA. Ako to za nekoga vrijedi, onda je to Ivana. Kada sam je upoznala bila je slaba, u fazi kemoterapija, ali ubrzo sam shvatila da je Ivana veliki borac, Ivana je široki, zarazni osmijeh koji te osvoji na prvu i uvuče se pod kožu. Kao i svi imala je uspone i padove. Prvotni šok zamijenila je odlučnost u suočavanju s neprijateljem rakom i njegovom uništavanju. Bila je ispunjena nadljudskom snagom, kako to sama kaže.

Metastatski rak dojke je rak koji se proširio na drugi dio tijela, najčešće kosti, pluća, mozak ili jetru. Može se pojaviti kod jedne trećine pacijentica koje su oboljele od raka dojke čak i godinama nakon prve dijagnoze. Metastaze se događaju kada se stanice raka odvoje od primarnog tumora i putuju u druge dijelove tijela kroz krvotok ili limfni sustav. No, zahvaljujući napredovanju medicine u smjeru razvoja novih lijekova, žene danas žive dulje i kvalitetnije.

Svaka emocija javlja se s razlogom pa tako i tuga, tugovanje. Razlozi zbog kojih emocije ponekad odbijamo od sebe znaju biti različiti, od toga da se ne znamo nositi s njima, do toga da su nas kroz život učili da je pokazivanje emocija slabost. No, je li to stvarno tako? Nikolina nam u tekstu donosi razloge zbog kojih se trebamo suočiti i naučiti nositi s emocijama, prigrliti ih i shvatiti zašto su tu. Svaka emocija ima svoju svrhu i svoje mjesto u našim životima. Tuga nije samosažalijevanje, tuga nas uči nositi se sa raznim životnim situacijama.

Drugi dio priče o životu s Akutnom mijeloičnom leukemijom sa samo dvadeset šest godina. O utjecaju bolesti na psihu, bliskom susretu sa smrću, planovima za budućnost i konačnom prihvaćanju svega, može se opisati kroz jednu rečenicu: “Zapitaš se kada ću, ako neću sada biti bitna sebi?! U toliko si krhkom stanju, život ti je bio na tankoj niti i ako si u tom trenutku nećeš biti bitan, onda nećeš nikada.”

Djevojke od dvadeset šest godina trebale bi živjeti život punim plućima, uživati u životu, biti aktivne na svim životnim područjima, no život ponekad ode u nekom drugom, neočekivanom smjeru. Djevojka iz naše priče doživjela je tešku dijagnozu akutne mijeloične leukemije. Kako ovakve priče nikada ne mogu biti kratke donosimo prvi dio u kojem priča o samoj dijagnozi, preranom ulasku u menopauzu i kako se nosi s novim životnim izazovima.

Prihvatila sam ga, njega, podstanara, rak, karcinom…ali nismo se još potpuno saživjeli jedno s drugim. Znala sam da je došlo vrijeme da se vratim svojim psihoterapijama i jedva sam ih čekala. Trebao mi je netko da me usmjeri, da mi kaže da se opustim i prepustim sve brige ovog svijeta nekom drugom i da se konačno posvetim sebi. Jer tko sam ja u cijeloj priči?! Konačno najbitnija osoba u svom svemiru.

Gubitak koštane mase ili osteoporoza, najčešće se događa kod starijih žena u postmenopauzi uslijed manjka estrogena. Ako se liječite od raka dojke, veća je mogućnost da vam se dogodi i ranije. Mnogi lijekovi koji se koriste kod liječenja raka dojke dovode do ranog ulaska u menopauzu, a samim time i do smanjenje gustoće kostiju. Koji su čimbenici rizika, kako se liječi i kako sami sebi možete pomoći u prevenciji osteoporoze…

HER2 i Ki-67 imaju veliki značaj i dio su svakog patohistološkog nalaza (PHD) biopsije ili nakon operativnog zahvata. Oba su proteini, ali se jedan nalazi i na zdravim stanicama dojke, a drugi samo u stanicama koje aktivno rastu i dijele se, tj. u stanicama tumora. Koji je njihov prognostički značaj i što znače za liječenje raka dojke pročitajte u tekstu.

Doviđenja Nikolina... Najiskreniji i najdublji zagrljaj u životu, dobila sam od nje, od Nikoline. Na bolničkom hodniku Rebra, zagrljajem smo izmijenile sve što smo imale jedna drugoj za reći, bez riječi. Živjela je svoju vjeru, borila se kao prava Lavica, ali njeno prihvaćanje smrti kao nečega što nije kraj, ovaj život kao prolazna stanica do konačnog. Za tebe ponavljam ovaj tekst, trag koji si ostavila. Za let si dušo stvorena, leti svome domu!