Hormonski status raka dojke odnosi se na prisutnost hormonskih receptora na površini tumorskih stanica. Važna su dva hormonska receptora koja se prate, estrogenski i progesteronski. Hormonski status ključan je za odabir najbolje opcije liječenja, jer hormonski pozitivni tumori dobro reagiraju na antihormonsku terapiju, dok hormonski negativni tumori zahtijevaju druge terapijske pristupe.

U početku bolesti, često nam se gubi svaki smisao, održavamo se da preživimo. Kako napredujemo kroz bolest tako napredujemo i duhom, gube se neke stare vrijednosti i u našem rastu nalazimo nove. To ne znači da nećemo sebi priuštiti nešto materijalno, nego da to materijalno prestaje biti prioritet. O tome koliko život zapravo NE gubi smisao i koliko ljepote nalazimo u svijetu oko nas piše nam Nikolina Baboselac, mlada žena oboljela od metastatskog karcinoma dojke.

Ana Crnoja koja se bori s kronični limfedemom, nakon dijagnoze raka dojke, u drugom dijelu priča kako je bolest utjecala na psihu. Kvaliteta života narušena je bolešću i sputava u aktivnostima koje su svima dio svakodnevice. Nerazumijevanje okoline i zdravstvenog sustava za ovu bolest je posebno razočaravajuće, jer rezultira skupim privatnim terapijama i odlaskom vani na liječenje o svom trošku. Anina velika želja je da se osnuje Referentni centar za oboljele od limfedema u Hrvatskoj, kako bi sve žene dobile istu priliku za liječenje.

Limfedem je kronična bolest koja se javlja nakon liječenja raka dojke. Obično se javlja otok ruke na operiranoj strani, ali što kada prijeđe granice "normalnog", kada u Hrvatskoj više nema opcija za liječenje. Priča je ovo pacijentice Ane Crnoja koja se već godinama bori s jakim limfedemom. Liječila se u državnoj bolnici, plaćala privatno i kada su konačno svi priznali da joj ne mogu pomoći, jedina opcija bila je platiti liječenje u Austriji. U prvom dijelu Ana nam priča o početku borbe i o jednom sasvim drugom svijetu liječenja vani.

Raditi sam sa sobom, suočavati se s negativnim emocijama, bildati one dobre i pozitivne, ponekad jednostavno nije dovoljno. Vječno dizanje i padanje, a uvijek ispliva stvarnost - imam rak. Moj put, moje traganje za odgovorima, za nekom niti koja će me voditi, dovela me do jedne udruge. Dobila sam ono što sam tražila, ne puke fraze, nego nekoga tko sluša i iskrene savjete. Neće biti lako, ali ću isplivati. U tom trenutku se razbistrilo.

U trenutku kada se ne snalazimo i ne znamo posložiti emocije koje se jave u tijeku liječenja raka dojke ili bilo koje druge vrste raka, najbolja opcija je potražiti stručnu pomoć i odlaziti na psihoterapije. Dobro je imati podršku bližnjih, ali nitko od njih neće se znati snaći s našim emocijama, ako niti mi sami to ne znamo i ne možemo. Potražiti pomoć nije znak slabosti, naprotiv, znak hrabrosti i spremnosti suočiti se s lošim emocijama.

Liječenje raka dojke izazovan je proces s različitim nuspojavama, poput umora koji postaje sve izraženiji tijekom liječenja. Očuvanje fizičkog i psihičkog zdravlja, pravilna prehrana i fizička aktivnost ključni su kako bi se uspješno nosili s umorom tijekom liječenja.

Napipati kvržicu u dojci noćna je mora svake žene, ali imati samo dvadeset jednu godinu i proći kroz to iskustvo sigurno je posebno teško. Mučiti se danima mislima, pitanjem imam li rak dojke i funkcionirati normalno na svim životnim poljima je veliki izazov za mladu djevojku. Kome reći? Kome se obratiti? Kako sebi pomoći? Što ako je kvržica stvarno rak? Bezbroj pitanja...

Kada dobijemo PHD (patohistološki nalaz) tumora nakon biopsije ili operativnog zahvata, mnogo je nepoznanica. Što je histološki gradus i koje su njegove značajke kod invazivnog raka dojke, što određuje agresivnost i koliko je gradus bitan kao prognostički čimbenik? Što nam o raku dojke govori nuklearni gradus, koliko je bitan za prognozu bolesti? Što je nuklearna invazija? Pročitajte u tekstu.