Rak dojke – što je istina a što mit?
Ako ljudi sami ne iskuse rak dojke ili nemaju nekoga bliskog tko se s njim suočava, često je teško razlučiti mit od činjenice te razumjeti tko može oboljeti i što liječenje uključuje. Iako je rak dojke jedan od najčešće spominjanih oblika raka, još uvijek postoji mnogo pogrešnih uvjerenja.
Mit: Ako ne postoji obiteljska povijest raka dojke, rizik ne postoji
Postoji uvjerenje da se rak dojke javlja samo kod žena koje imaju obiteljsku povijest bolesti, no to nije točno. Samo pet do deset posto slučajeva raka dojke povezano je s naslijeđenim genetskim mutacijama koje se prenose s roditelja na dijete. Velika većina žena koje obole nemaju pozitivnu obiteljsku anamnezu, što pokazuje koliko važnu ulogu imaju okolišni čimbenici i način života.
Najveći poznati rizični čimbenici su ženski spol i dob.
Ipak, obiteljska povijest bolesti i dalje je važan podatak. Ako se u obitelji pojavljuju slučajevi raka dojke, bilo s majčine ili očeve strane, to treba uzeti u obzir. Posebnu pozornost treba obratiti ako su članice obitelji oboljele prije pedesete godine ili ako su prisutni i drugi oblici raka, poput raka jajnika ili prostate. U takvim slučajevima važno je razgovarati s liječnikom o dodatnim pregledima i preventivnim mjerama.
Mit: Zdrav način života potpuno štiti od raka dojke
Iako zdrav način života značajno smanjuje rizik od raka dojke, on ga ne može u potpunosti spriječiti. Mnoge žene koje se susretnu s dijagnozom iznenadi spoznaja da se bolest može pojaviti unatoč zdravim životnim navikama, urednoj prehrani i redovitoj tjelovježbi.
Znanstvena istraživanja potvrđuju da zdrave navike pomažu u smanjenju rizika, ali rak dojke ne nastaje uvijek zbog loših životnih odluka. Na njegov razvoj utječu i brojni drugi čimbenici kao što su genetika, hormoni, dob te promjene u stanicama koje se događaju neovisno o načinu života.
Zato je, uz brigu o prehrani i tjelesnoj aktivnosti, jednako važno redovito obavljati mamografiju, ultrazvuk, raditi samopregled dojki i reagirati na svaku promjenu.
Zdrav život jest važna zaštita, ali ne pruža potpunu sigurnost.
Mit: Šećer u prehrani uzrokuje rak dojke
Mnogi vjeruju da šećer direktno hrani stanice raka i ubrzava rast tumora u dojkama. Istina je da sve stanice u tijelu, uključujući i one kancerogene, koriste glukozu kao izvor energije pa sam unos šećera nije uzrok raka dojke.
Ipak, prekomjeran unos šećera može pridonijeti povećanju tjelesne težine, a pretilost je dokazano jedan od faktora rizika za rak dojke. Zbog toga je važno ograničiti količinu slatkiša, zaslađenih napitaka i prerađene hrane u svakodnevnoj prehrani. Ograničavanje šećera pomaže ne samo u održavanju zdrave težine, već i u očuvanju općeg zdravlja.
MIT: Žene s manjim dojkama imaju manji rizik od raka dojke
Postoji mišljenje da su žene s manjim dojkama sigurnije od obolijevanja. Istina je da veličina dojki nema utjecaj na vjerojatnost obolijevanja od raka dojke.
Rak dojke ovisi o promjenama u žljezdanom tkivu koje je prisutno i u velikim i u malim dojkama. Veće dojke teže je pregledati ali nije pronađena poveznica između veličine dojki i obolijevanja od raka dojke.
MIT: Rak dojke pogađa samo starije žene
Rak dojke nije bolest koja se javlja isključivo kod žena u zreloj dobi. Iako rizik s godinama raste, važno je znati da se rak dojke može pojaviti i kod mlađih žena kao i kod muškaraca.
Svaka žena, bez obzira na dob, treba redovito obavljati samopregled dojki, obraćati pažnju na promjene i potražiti savjet liječnika ako primijeti nešto neuobičajeno. U slučaju obiteljske povijesti raka dojke, osobito ako su članovi obitelji oboljeli u mlađoj dobi, preporuka je započeti s pregledima ranije.
Iako je rak dojke kod muškaraca vrlo rijedak, on se ipak događa i čini manje od 1 % svih slučajeva. Svaka kvržica ili promjena u području dojki kod muškaraca zaslužuje liječničku procjenu, jer rana dijagnoza značajno povećava uspješnost liječenja.
Mit: Kvržica uvijek znači rak dojke
Postoji uvjerenje da je rak dojke uvijek prisutan ako je u dojci opipljiva kvržica, zbog čega mnoge žene zanemaruju redovite preglede. U stvarnosti, kod raka dojke u ranoj fazi često nema kvržice koju je lako napipati, a ponekad se bolest može proširiti i na limfne čvorove prije nego što postane opipljiva.
Samopregled dojki svakako je koristan alat za praćenje promjena, ali ne može zamijeniti redovitu mamografiju ili ultrazvuk. Osim toga, pogrešno je vjerovati da kvržica koja boli ne može biti rak dojke.
Svaka neobična tvorba ili promjena u dojci treba se odmah provjeriti kod liječnika. Iako većina kvržica nije zloćudna, pravovremena dijagnoza važna je za rano otkrivanje i uspješno liječenje raka dojke.
Mit: Nošenje grudnjaka povećava rizik od raka dojke
Često se može naići na tvrdnju da grudnjak, osobito onaj s metalnom žicom, može prouzročiti rak dojke.
Međutim, brojna istraživanja pokazuju da ne postoji nikakva poveznica između nošenja grudnjaka i pojave raka dojke. Znanost do danas nije pronašla dokaz koji bi potvrdio da način ili učestalost nošenja grudnjaka ima bilo kakav utjecaj na rizik od razvoja bolesti.
Drugim riječima, možete bez brige nositi grudnjak, sa žicom ili bez nje, jer on ne utječe na zdravlje dojki.
Mit: Dezodoransi i antiperspiranti uzrokuju rak dojke
Jedan od najčešćih mitova o raku dojke odnosi se na korištenje dezodoransa i antiperspiranata. Često se govori o tome da sastojci poput aluminija, koji se nalaze u tim proizvodima, mogu kroz kožu dospjeti u područje pazuha i dojki te s vremenom uzrokovati rak.
Unatoč tome što takve tvrdnje zvuče zabrinjavajuće, ne postoji znanstveni dokaz da dezodoransi ili antiperspiranti uzrokuju rak dojke. Istraživanja do sada nisu pokazala nikakvu uzročnu povezanost između tih proizvoda i pojave malignih promjena.
Za one koji žele izbjegavati kemikalije, dostupni su brojni prirodni proizvodi
Mit: Rak dojke u ranoj fazi se ne vraća
Učestalo je mišljenje da se rak dojke otkriven u ranoj fazi više ne može vratiti. Iako je istina da su izgledi za dugoročno izlječenje u tim slučajevima vrlo dobri, uvijek postoji mogućnost da se bolest ponovno javi.
Jedan od čestih mitova je i da, ako se rak ne vrati unutar pet godina od završetka liječenja, opasnost više ne postoji. Međutim, kod hormonski ovisnih tumora rak dojke se može vratiti čak i deset ili dvadeset godina nakon početne dijagnoze.
Na vjerojatnost recidiva utječu brojni čimbenici od veličine i karakteristika primarnog tumora, broja zahvaćenih limfnih čvorova, prisutnosti hormonskih receptora i HER2 status, kao i sam plan liječenja koji je primijenjen.
Zbog toga je i nakon uspješnog liječenja važno odlaziti na kontrole i pratiti moguće promjene u dojkama.
MIT: Svi oblici raka dojke liječe se na isti način
Liječenje raka dojke nikada nije univerzalno. Svaka osoba i svaka dijagnoza nose svoje specifičnosti, pa se i plan liječenja uvijek prilagođava individualno. Mnogi i dalje vjeruju da svaka žena s rakom dojke prolazi kroz isti proces liječenje - operaciju, zračenje i kemoterapiju, no u stvarnosti su razlike često velike. Dvije žene s istim stadijem bolesti mogu imati potpuno različite terapije.
Na odabir liječenja utječe čitav niz čimbenika: veličina i stadij tumora, njegova lokacija i gradus, ali i prisutnost genetskih mutacija poput BRCA1 ili BRCA2. Važnu ulogu imaju i hormonski receptori te HER2 status, koji određuju hoće li rak reagirati na antihormonsku terapiju ili ciljane lijekove.
Upravo zato ne postoje dva ista plana liječenja raka dojke.
MIT: Mastektomija je sigurnija od poštedne operacije i zračenja
Žene suočene s dijagnozom raka dojke često vjeruju da će uklanjanjem cijele dojke spriječiti povrat bolesti. Istraživanja pokazuju da mastektomija ne povećava šanse za preživljenje u odnosu na poštednu operaciju dojke uz radioterapiju. Ishodi su uglavnom isti, poštedna operacija i radioterapija uz redovito praćenje može biti jednako učinkovita.
Mastektomija se preporučuje kod multicentričnih tumora, upalnog raka dojke, kod genetskih mutacija poput BRCA1 i BRCA2, kada je tumor veći od pet cm ili primjerice kada je u istoj dojci već bio tumor.
MIT: Nakon završetka liječenja rak dojke je iza vas
Većina žena koje su prošle liječenje raka dojke kažu da njihova okolina očekuje kako će se nakon operacije, zračenja ili kemoterapije brzo vratiti starom životu. No, oporavak od raka dojke često je dugotrajan proces koji ne završava posljednjim danom terapije.
Liječenje raka dojke može uključivati dugotrajne terapije koje traju mjesecima ili čak godinama. Ciljane terapije, poput onih koje djeluju na HER2 pozitivne tumore, mogu se primjenjivati duži period, dok antihormonske terapije, poput tamoksifena ili inhibitora aromataze, često traju i do deset godina.
Ako se odluči na rekonstrukciju dojke, žena može proći kroz niz dodatnih operacija koje zahtijevaju vrijeme i strpljenje. Za osobe s metastatskim rakom dojke, liječenje traje cijeli život.
I kada se aktivno liječenje završi, posljedice mogu ostati prisutne i fizički i emocionalno. Umor, bolovi, neuropatija, simptomi menopauze i hormonske promjene mogu se dugo zadržati. Mnoge žene suočavaju se s osjećajem anksioznosti, strahom od povratka bolesti i izazovima u odnosima s bližnjima.
Znanje je snaga
Mitovi o raku dojke često nastaju iz neznanja, ali i iz ljudske potrebe da pronađemo jednostavne odgovore na teška pitanja. No, rak dojke nije jednostavan, on nije kazna, nije uvijek nasljedan i ne bira po godinama, spolu ili životnim navikama.
Svaka priča o raku dojke je jedinstvena, kao i svaka osoba koja je kroz njega prošla.
Zato je važno tražiti provjerene informacije, redovito ići na preglede i pažljivo slušati svoje tijelo. Znanje ne samo da smanjuje strah, nego i daje snagu da se brinemo o sebi, da donosimo odluke s povjerenjem i da podržimo druge koji prolaze isti put.
Rak dojke ne definira tko smo, ali nas često podsjeti koliko smo hrabre, osjetljive i snažne u isto vrijeme.
I možda je upravo to najvažnija istina od svih.
Izvor: HZJZ, Pliva zdravlje, Onkologija.hr, Breastcancer.org, Kreni zdravo, Cancercenter.com
