Kronična bol kod onkoloških pacijenata

Što je kronična bol?

Kronična bol nije samo dugotrajna bol, definira se kao bol koja traje tri mjeseca ili dulje, odnosno dulje nego što je uobičajeno potrebno za oporavak tkiva nakon ozljede ili liječenja. Simptomi kronične boli ne odnose se samo na tijelo, ona utječe i na emocije, raspoloženje, razinu energije te svakodnevne aktivnosti pacijenata.

Zbog složenosti kronične boli, danas se ona promatra kroz biopsihosocijalni model boli. Bol nije samo signal iz tijela, već iskustvo koje oblikuju živčani sustav, misli, osjećaji i društveni odnosi. Takav pristup pomaže liječnicima i pacijentima da bolje razumiju bol i pronađu učinkovite metode ublažavanja simptoma.

Kronična bol kod osoba koje se liječe od raka ili su ga preživjele može imati više izvora istovremeno. Često ostaje i nakon što je primarna bolest stavljena pod kontrolu, što može biti frustrirajuće za pacijente.

Važno je razumjeti da kronična bol nije samo produžetak akutne boli. To je složeno stanje koje može nastati zbog samog raka, njegovog liječenja ili promjena u živčanom sustavu. Liječenje kronične boli stoga ne uključuje samo lijekove, već i razumijevanje kako funkcionira organizam, kako emocije utječu na bol te kako svakodnevni život i navike mogu pomoći u smanjenju simptoma.

Zašto se javlja kronična bol kod onkoloških pacijenata?

Kronična bol kod osoba koje prolaze ili su prošle liječenje raka nije samo posljedica same bolesti, nego i različitih procesa koje bolest i terapija pokreću u tijelu. Tumori mogu pritiskati živce i okolna tkiva, a liječenje nerijetko ostavljaju dugotrajne posljedice. Uz tjelesne promjene, često dolazi i do promijenjene regulacije živčanog sustava kada se bol može nastaviti i nakon što primarni uzrok više nije prisutan.

Bol uzrokovana samim tumorom

Tumori mogu pritiskati živce ili krvne žile, oštetiti okolna tkiva i izazvati upalu. Zato se bol može javiti i pri blagim podražajima ili postati jača nego bi inače bila. Kod mnogih pacijenata bol je izrazito prisutna kada dođe do širenja raka na kosti.

Bol povezana s liječenjem raka

Cilj liječenja raka jest postizanje remisije i produljenje života, no terapije ponekad ostavljaju dugotrajne posljedice. Kod dijela pacijenata upravo liječenje može biti izvor kronične boli i to kroz različite mehanizme, od oštećenja živaca do promjena u tkivu.

- Nakon kirurških zahvata nije rijetka trajna osjetljivost živaca i okolnih tkiva, što može rezultirati dugotrajnom boli koja utječe na pokretljivost i kvalitetu života.

- Kemoterapija može oštetiti živčane završetke pa se u rukama i nogama javljaju peckanje, trnci, žarenje ili utrnulost. Ovi simptomi mogu potrajati mjesecima ili godinama nakon završetka terapije, što značajno otežava povratak svakodnevnim aktivnostima.

- Radioterapija često dovodi do bolne osjetljivosti na mjestu zračenja. Koža, mišići i ožiljkasto tkivo mogu postati ukočeni i reaktivni pa uobičajeni pokret ili dodir pojačavaju bol i smanjuju funkcionalnost.

- Ciljane, imunoterapije i antihormonske terapije mogu uzrokovati bol u zglobovima, mišićima i živcima. Reakcije organizma ponekad potaknu bolnost i ukočenost, osobito kod dugotrajnog liječenja.

Promjene u živčanom sustavu

Kod dijela onkoloških pacijenata živčani sustav s vremenom postaje osjetljiviji nego što bi trebao biti pa i blagi podražaji počinju izazivati bol ili pojačavaju njezin intenzitet. Ovaj proces događa se na dva načina:

- Periferna senzibilizacija

Živčana vlakna u tkivima postaju osjetljiva i prenose signal boli i kada je podražaj minimalan. To rezultira pojačanom osjetljivošću u dijelu tijela koji je bio zahvaćen tumorom ili liječenjem (operacija, zračenje, kemoterapija).

- Centralna senzibilizacija

U središnjem živčanom sustavu (mozak i leđna moždina) dolazi do pojačavanja signala boli. Mozak pamti bol i reagira preintenzivno pa bol može trajati i kada fizički uzrok više nije prisutan.

Upala i imunološki procesi

Tumor i liječenje mogu potaknuti dugotrajniju aktivaciju obrambenog sustava organizma. U tom procesu oslobađaju se upalni medijatori koji bi inače trebali štititi organizam, no u određenim okolnostima počinju iritirati živčane strukture i okolna tkiva. Posljedica je bol koja ostaje prisutna čak i kada se primarni uzrok više ne nalazi u organizmu. Kod nekih pacijenata takvi upalni signali postupno prestanu, dok se kod drugih zadržavaju i godinama, što dovodi do kronične boli i smanjene funkcionalnosti u svakodnevnom životu.

Psihološki i socijalni čimbenici

Kod onkoloških pacijenata emocionalno stanje i socijalna podrška imaju velik utjecaj na kroničnu bol. Stres, tuga, depresija ili osjećaj izolacije mogu intenzivirati doživljaj boli i otežati njezino ublažavanje. Mozak i tijelo su povezani, kada je osoba napeta, tužna ili se osjeća usamljeno živčani sustav postaje osjetljiviji, a bol se često osjeća jače i traje dulje.

Najčešći oblici kronične boli kod onkoloških pacijenata

Kod onkoloških pacijenata koji prolaze kroz faze liječenja raka, bol se može javiti ovisno o uzroku na različite načine.

Tumorska bol

Ova vrsta boli nastaje izravno zbog prisutnosti tumora ili metastaza. Najčešće se javlja kod metastaza u kostima, kada pritisak i oštećenje okolnog tkiva izazivaju neugodan osjećaj boli. Bol može biti stalna ili se javiti samo prilikom kretanja ili dodira zahvaćenog područja. Pacijenti često opisuju tupi osjećaj boli, probadanje ili žarenje, što može otežati obavljanje svakodnevnih aktivnosti i smanjiti kvalitetu života.

Bol nakon kirurških zahvata

Nakon kirurških zahvata bol se može javiti na operiranom području ili se manifestirati kao neuropatska bol koju pacijenti opisuju kao trnce, peckanje ili žarenje. Kod nekih pacijenata ova bol može trajati mjesecima pa čak i godinama.

Kemoterapijom inducirana periferna neuropatija (CIPN)

Ovaj oblik kronične boli javlja se kada kemoterapija ošteti periferni živčani sustav, najčešće u rukama i nogama. Simptomi uključuju peckanje, trnce, utrnulost ili osjećaja strujanja. Kod nekih pacijenata neuropatska bol može trajati dugo nakon završetka terapije.

Bol uzrokovana zračenjem (postradijacijska bol)

Postradijacijska bol javlja se nakon terapije zračenjem. Tkivo u tretiranom području često postaje osjetljivijo i manje fleksibilno, što može izazvati ukočenost, bol i ograničenu pokretljivost. Ožiljci i upala tkiva mogu dugoročno pojačavati osjet boli.

Bol u kostima

Ova vrsta boli najčešće se povezuje s metastazama u kostima, kada oštećenje i pritisak na koštano tkivo uzrokuju jaku, često probadajuću bol koja se pogoršava pri kretanju ili tijekom noći. Međutim, kronična bol u kostima kod onkoloških pacijenata može se javiti i kao posljedica liječenja, primjerice zbog promjena u strukturi kostiju nakon kemoterapije ili antihormonske terapije koje mogu oslabiti kosti i povećati njihovu osjetljivost na bol.

Neuropatska bol

Neuropatska bol nastaje kada su živci ili živčana vlakna oštećena, što dovodi do karakterističnih osjeta poput pečenja, žarenja ili probadanja. Ovaj oblik boli često se javlja nakon kirurškog zahvata, kemoterapije ili radioterapije.

Nociplastična bol – fibromialgija i centralna senzibilizacija

Nociplastična bol nije povezana s izravnim oštećenjem tkiva, već nastaje zbog poremećaja obrade bolnih signala u živčanom sustavu, što se najčešće opisuje kao centralna senzibilizacija. Bol je rasprostranjena, a može je pratiti umor, problemi sa snom i osjećaj „magle u glavi“ (brain fog). Ovaj oblik boli pokazuje kako kronična bol može postojati i bez jasnog fizičkog uzroka, što je važno za razumijevanje i pristup liječenju.

Simptomi kronične boli kod onkoloških pacijenata

Kod onkoloških pacijenata, kao i kod drugih pacijenata s kroničnom boli, simptomi se mogu javiti u različitim oblicima. Od stalne tupe boli do povremenog probadanja ili trnaca, svaki simptom može pomoći liječnicima da bolje razumiju uzrok boli i odaberu najprikladniji pristup liječenju.

Najčešći simptomi kronične boli

Pacijenti s kroničnom boli često doživljavaju različite simptome koji mogu utjecati na svakodnevni život. Najčešće uključuju:

- Bol koja traje mjesecima – dugotrajna bol koja ne prolazi spontano.

- Bol koja se ponavlja ili pojačava u određenim situacijama – npr. pri kretanju ili dodiru.

- Osjećaj pečenja, žarenja, probadanja ili trnaca – tipični znakovi neuropatske boli.

- Osjetljivost na dodir ili pritisak

- Ukočenost u dijelu tijela – često nakon operacija ili radioterapije.

- Ograničena pokretljivost

- Stalni umor i iscrpljenost

- Teškoće sa spavanjem – bol i napetost otežavaju odmor i san.

- Promjene raspoloženja poput tjeskobe ili depresije

Zašto je važno prepoznati simptome?

Simptomi kronične boli mogu značajno utjecati na svakodnevni život onkoloških pacijenata. Otežano kretanje ponekad smanjuje samostalnost, problemi sa spavanjem povećavaju umor, a stalna nelagoda može narušiti emocionalno stanje. Pravovremeno prepoznavanje simptoma važno je za pronalazak učinkovitih metoda ublažavanja boli i olakšavanje svakodnevnih aktivnosti.

Faktori rizika za razvoj kronične boli kod onkoloških pacijenata

Iako se kronična bol ne razvija kod svakog onkološkog pacijenta, poznato je da određeni čimbenici povećavaju rizik njezine pojave. Kombinacija je to bioloških, psiholoških i socijalnih utjecaja koji utječu na to koliko je organizam osjetljiv na bol i hoće li se bol nastaviti i nakon završetka liječenja. Prepoznavanje takvih čimbenika važno je za pravovremenu prevenciju i kvalitetnije upravljanje kroničnom boli, posebno u razdoblju oporavka.

Medicinski čimbenici

Medicinski čimbenici povezani su s prirodom tumora, njegovim širenjem i vrstom terapije koja je provedena.

- Vrsta i stadij raka – tumori koji zahvaćaju živčane strukture, kosti ili organe češće dovode do razvoja kronične boli. Metastaze u kostima osobito su čest uzrok dugotrajne, intenzivne boli.

- Vrsta liječenja – operativni zahvati, kemoterapija i radioterapija dokazano mogu ostaviti dugotrajnije posljedice na živčani i mišićno-koštani sustav pa time i povećati rizik razvoja kronične boli.

- Intenzitet akutne boli – pacijenti koji su u ranom razdoblju liječenja imali izraženu bol imaju veću vjerojatnost da će se bol zadržati i postati kronična.

- Komorbiditeti – stanja poput dijabetesa, artritisa, fibromialgije ili ranijih neuropatskih oštećenja povećavaju osjetljivost živčanog sustava i time sklonost razvoju kronične boli.

Psihološki čimbenici

Psihološki čimbenici mogu značajno oblikovati doživljaj kronične boli, njezin intenzitet i trajanje. Oni ne uzrokuju bol, ali mogu pojačati njezin osjet i otežati oporavak.

- Depresija i anksioznost – dugotrajna tuga, briga ili napetost smanjuju toleranciju na bol i pojačavaju njezinu prisutnost u svakodnevnom životu. Kada je emocionalna stabilnost narušena, prag boli se spušta.

- Stres i prethodne traume – kronični stres, kada je organizam dugo u stanju pripravnosti, slabi sustave koji inače pomažu tijelu da se nosi s podražajima.

- Fokusiranost na bol – što je pažnja više usmjerena na simptome, češće se javlja pojačani osjet boli. Stalno iščekivanje boli ili strah od pogoršanja dovodi do začaranog kruga u kojem bol dobiva sve veću ulogu u svakodnevnim aktivnostima.

Socijalni čimbenici

Socijalni uvjeti, podrška okoline, dostupnost zdravstvene skrbi i stabilnost životnih uvjeta izravno utječu na to kako osoba podnosi bol i koliko se uspješno oporavlja tijekom i nakon liječenja raka.

- Nedostatak podrške okoline

Kada pacijent nema emocionalnu ili praktičnu podršku, češće se javlja osjećaj opterećenosti, usamljenosti i nesigurnosti. Takvo stanje može produljiti trajanje boli i smanjiti sposobnost nošenja sa simptomima, što otežava povratak svakodnevnim aktivnostima.

- Socioekonomske razlike i dostupnost skrbi

Osobe s otežanim pristupom zdravstvenim uslugama, rehabilitaciji ili specijaliziranim pregledima često kasnije dobivaju odgovarajuću terapiju. Kašnjenje u dijagnostici i liječenju može dovesti do lošije kontrole boli i većeg rizika da ona postane dugotrajna.

Individualna osjetljivost

Nisu svi pacijenti jednako skloni razvoju kronične boli nakon onkološkog liječenja. Razlike u spolu, dobi i načinu na koji živčani sustav obrađuje signale mogu utjecati na to hoće li se bol zadržati i postati dugotrajna.

- Genetski utjecaj

Kod dijela pacijenata živčani sustav prirodno intenzivnije reagira na podražaje, što povećava mogućnost da akutna bol prijeđe u kroničnu.

- Spol i dob

Statistički se češće kod žena i mlađih pacijenata javlja kronična bol. Razlozi su vjerojatno u spoju hormonalnih, bioloških i psiholoških čimbenika te načina na koji organizam regulira bolne signale.

Liječenje kronične boli kod onkoloških pacijenata

Kronična bol kod osoba koje žive s rakom ili su završile liječenje zahtijeva poseban pristup. Ona nije samo tjelesni simptom, nego iskustvo koje prodire u sve slojeve života, od kvalitete sna i raspoloženja do sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

Zato je važno razumjeti da liječenje kronične boli u onkologiji ne znači samo utišati bol, nego pomoći osobi da ponovno osjeti sigurnost i kontrolu nad vlastitim tijelom.

Farmakološko liječenje

U liječenju kronične boli najčešće se koriste analgetici, a izbor lijeka i doziranje ovise o intenzitetu simptoma i vrsti boli.

- Blaga bol – lijekovi poput paracetamola ili nesteroidnih protuupalnih lijekova (npr. ibuprofen) mogu biti dovoljni za početnu kontrolu simptoma.

- Umjerena do jaka bol – u ovom slučaju primjenjuju se opioidi, ali uz pažljivo doziranje, praćenje nuspojava i redovitu procjenu koristi u odnosu na rizik.

- Neuropatska bol – kod bolova koji potječu iz živčanog sustava najčešće se propisuju antidepresivi (npr. duloksetin, amitriptilin) ili antikonvulzivi (gabapentin, pregabalin), jer ciljaju specifične živčane puteve koji prenose bolne signale.

U praksi, farmakološka terapija rijetko je jedina metoda. Najbolji učinak postiže se kombinacijom lijekova i nefarmakoloških pristupa, uz stalno prilagođavanje terapije prema promjenama simptoma, toleranciji i kvaliteti života osobe.

Cilj nije samo smanjiti intenzitet boli, nego pronaći ravnotežu.

Fizikalna terapija i rehabilitacija

Kretanje i lagane, ciljane vježbe važne su u oporavku nakon onkološkog liječenja. One ne služe samo razgibavanju, nego vraćanju tijela u stanje u kojem se može slobodnije kretati, disati i funkcionirati bez straha od boli.

U sklopu fizikalne terapije često se koriste i dodatne metode:

- Terapijske vježbe – ciljano istezanje, jačanje i lagane aerobne aktivnosti (hodanje, vožnja bicikla, plivanje) pomažu u smanjenju ukočenosti i održavanju pokretljivosti.

- Fizikalna terapija – vježbe za poboljšanje posture, snage i opsega pokreta, uz praćenje tolerancije boli i općeg stanja.

- Hidroterapija (vježbanje u vodi) – smanjuje opterećenje zglobova i mišića, povećava osjećaj lakoće pokreta i olakšava kretanje bez dodatnog opterećenja.

- Manualna terapija – nježna mobilizacija i istezanje, uz poseban oprez kod pacijenata koji imaju metastaze u kostima ili veći rizik od prijeloma.

- Masaža – može smanjiti mišićnu napetost, poboljšati cirkulaciju i olakšati osjećaj zatezanja. Kod onkoloških pacijenata provodi se isključivo u modificiranom, blagom obliku i od strane educiranog terapeuta, uz izbjegavanje agresivnih tehnika i dubokog pritiska.

- Termoterapije – oblozi, grijanje ili hlađenje koji ublažavaju bol, umanjuju ukočenost i smanjuju preosjetljivost živčanog sustava.

Psihološka podrška

Stres, tjeskoba i depresija često pojačavaju percepciju i intenzitet boli, posebno kod onkoloških pacijenata. Kada je živčani sustav pod dugotrajnim opterećenjem, bolni signali postaju izraženiji i tijelo teže pronalazi način da se smiri.

Psihološka podrška važna je u liječenju kronične boli. Razgovor s psihologom, terapeutom ili uključivanje u grupe podrške za onkološke pacijente može smanjiti osjećaj usamljenosti i izolacije, ali i pomoći u razvoju strategija suočavanja s boli, strahom i nesigurnošću.

Komplementarne metode

Akupunktura, aromaterapija, tehnike disanja, meditacija, joga i druge komplementarne metode mogu biti koristan dodatak standardnoj terapiji. One ne zamjenjuju medicinsko liječenje, ali doprinose smanjenju napetosti, poboljšanju sna i smanjenju percepcije boli.

Ove tehnike pomažu tijelu da se opusti, a živčanom sustavu da smiri pojačane signale boli. Kod mnogih pacijenata upravo redovito disanje, blaga joga ili meditacija stvaraju osjećaj sigurnosti i povjerenja u vlastito tijelo, što je važan dio procesa oporavka.

Multidisciplinarni pristup

Najbolje rezultate kod kronične boli postiže se kombinacijom različitih metoda. U praksi to znači da pacijent prima lijekove, ide na fizikalnu terapiju ili koristiti psihološku podršku, a uključivanje različitih stručnjaka prilagođava se individualnim potrebama i mogućnostima.

Kako upravljati kroničnom boli kod onkoloških pacijenata

Kronična bol kod osoba koje žive s rakom ili su završile liječenje nije samo posljedica tumora ili terapije. Radi se o složenom fenomenu koji uključuje tijelo, živčani sustav, psihološko stanje i socijalnu okolinu. Način na koji mozak i tijelo procesuiraju bol, percepcija simptoma te dostupnost podrške i resursa utječu na intenzitet i trajanje boli te na kvalitetu svakodnevnog života pacijenta.

Razumijevanje simptoma, prepoznavanje faktora rizika i pravovremeno planiranje liječenja važno je za očuvanje kvalitete života onkoloških pacijenata. Liječenje kronične boli nije jednokratna intervencija, nego kombinacija lijekova, fizikalne terapije, psihološke podrške i strategija samopomoći, prilagođeno potrebama i mogućnostima svakog pacijenta.

Cilj liječenja kronične boli je omogućiti pacijentima da bol ne upravlja njihovim svakodnevnim životom. Važno je da ponovno preuzmu kontrolu nad pokretima, snom, raspoloženjem i aktivnostima koje su im važne.

Čak i male promjene u upravljanju boli mogu značajno poboljšati osjećaj sigurnosti, samostalnosti i opće dobrobiti.

‍

Izvor: IASP, EFIC, Cancer research UK, PubMed, Pliva zdravlje, HeMED, Hrčak, PMC, ESMO